TEHNOLOGIJE DEZINFEKCIJE

Tehnologija dezinfekcije ubija ili odstranjuje biološke zagađivače koji se nalaze u vodi. Četiri glavne tehnologije koje se koriste u dezinfekciji vode su: kloriranje, mikrofiltracija, ozonizacija i ultraljubičasto svjetlo.

KLORIRANJE
Klor uveden u vodu se otapa, a djelom s njom reagira i pri tom disproporcionira. Nastala hipoklorasta kiselina je slaba i nestabilna, pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika. Klor koji nije kemijski reagirao ostaje otopljen u vodi i ta se otopina naziva klorna voda. Zbog oslobođenog nascentnog kisika klorna voda djeluje baktericidno, pa se u malim količinama rabi za sterilizaciju vode za piće.

Klor valja oprezno primjenjivati pri pripremi vode za piće, jer ako voda sadrži suviše organskih tvari, u reakciji s klorom nastaju izuzetno toksične i kancerogene tvari.

Aquapur sustavi NE koriste ovu tehnologiju

MIKROFILTRACIJA
Kod mikrofiltracije se koristi filter sa porama manjim od 0.2 mikrona kako bi se fizički spriječio prolazak biološkog zagađivača. Mono blok ugljena je općenito prihvaćen kod mikrofiltracije.

Aquapur sustavi koriste ovu tehnologiju

OZONIZACIJA
Tretman ozonom se općenito koristi u širokoj komercijalnoj i industrijskoj upotrebi. Primjenom ozona se oksidiraju organski zagađivači u sličnom smislu kao što to čini i klor. Generator ozona mijenja kisik iz zraka u O3 ili ozon. Kao i kod klorizacije, za dezinfekciju su potrebni određeni koncentrat i vrijeme djelovanja. Ozon je učinkovit kod patogenih bakterija poput crijevnih bakterija i legionela, ali nije učinkovit protiv tvrdokornih cista poput cryptosporidium ili giardia lamblia bez upotrebe visokog koncentrata i dugog vremena djelovanja.

Aquapur sustavi NE koriste ovu tehnologiju

ULTRALJUBIČASTO SVJETLO (UV)
Utjecaj na vodu putem UV postoji od početka vremena preko prirodnog sunčevog svjetla.
Moderna UV upotreba koristi UV cijev u čistom pleksiglas ili kvarc okruženju oko kojeg teče netretirana voda. UV svjetlo uništava genetski materijal patogena poput caliform bacteria i legionella, te ih učinkovito neutralizira i sprečava u razmnožavanju.

Aquapur sustavi koriste ovu tehnologiju UV sterilizacijom

DESTILACIJA
Destilacijom se postiže visoka kvaliteta, djelujući na vodu grijanjem sve dok ne ispari. Para prolazi kroz kondenzacijsku spiralu, gdje se hladi i kondenzira natrag u tekućinu u posebnom odjeljku. Iz toga slijedi da će štetna tvar koja je postojala u vodi, prilikom pretvaranju u paru ostati u odjeljku grijanja, a kondenzirana voda u sljedećem će odjeljku biti bez zagađivača. Održavanje destilacijskog dijela obično uključuje čišćenje dijelova koji se koriste kod zagrijavanja. Destilacijom se općenito osigurava visoki stupanj učinkovitosti protiv velikog broja štetnih tvari po zdravlje.

Destilacija pak ne djeluje kod štetnih tvari poput benzena i radona, koji djeluju putem štetne pare, a tako mogu onda putem pare i putovati kroz sustav destilacije.

Energija koja je potrebna za destilaciju i relativno dugo vrijeme proizvodnje, ograničavaju upotrebu.

Aquapur sustavi NE koriste ovu tehnologiju

AKTIVNI UGLJEN

Aktivni ugljen podrazumijeva amorfni oblik ugljena tj. nema pravilnu strukturu atoma poput elementarnog ugljena: dijamanta ili grafita.
Nastaje spaljivanjem drva, orahovih ili kokosovih ljuski ili drugih ugljenih "materijala". Ugljen postaje aktvan grijanjem na 1000 °C u odsustvu kisika. Takvo tretiranje uklanja ostatke nekarbonatnih elemenata i tako stvara unutarnju mikrostrukturu sa vrlo velikom površinom, od čega se 98% nalazi u unutrašnjosti tretiranog ugljena.

Tehnologija granuliranog ugljena je dobro razvijena u cilju smanjenja širokog spektra estetskih zagađivača i dosta učinkovita u smanjenju nekih zagađivača štetnih po zdravlje poput "hlapivih organskih spojeva" – VOC's (benzen, tri-klor etilen, i sl.) koji se mogu absorbirati putem kože, ili kao radon koji se nalazi kao štetna para otopljena u vodi te se udiše za vrijeme tuširanja

Zbog svog molekularnog sastava, aktivni ugljen može dobro apsorbirati, tj. može preuzeti ili sakupiti mnoge organske molekule na svoju površinu.

Posebno dizajnirani mono blokovi komprimiranog aktivnog ugljena učinkoviti su u smanjivanju teških metala poput olova i žive. Mono blok filteri sa porama manjim od 0.2 mikrona također su često učinkoviti i kod bioloških zagađivača, no nikad u potpunosti.

SEDIMENTNI FILTER

Sedimentni filteri u Aquapur sustavima mogu biti s porama od 5 do 1 mikrona. Izrađen su od 100% čistih polipropilenskih vlakana.
Ovi filteri visoke kvalitete odstranjuje iz vode pijesak, hrđu, sitne čestice, blato i sl.

O PROČIŠĆAVANJU VODE

Ironično je to što se većina područja na zemlji suočava sa nestašicom pitke vode, na planetu čija površina je prekrivena čak ¾ vodom. Većina vode je dakako slana pa nije pitka upravo zbog te prevelike slanosti. Ostalo malo "svježe" vode koja preostaje, zarobljena je na polarnim ledenjacima i teško dostupna da bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovništva.
Većina prirodnih resursa pitke vode koja je upotrebljiva suočava se sa sve većim rastom broja stanovništva. Taj porast stanovništva povećava prohtjeve pa prirodni izvori nisu dostatni, a isto tako smanjuju mogućnost opskrbe biološkim i industrijskim zagađivanjem.

Većina stanovništva u zemljama u razvoju nije osiguralo odgovarajuće zbrinjavanje otpada niti infrastrukturu za opskrbu vodom te često pate od epidemija i drugih bolesti prenosivih nečistom vodom. Na tim područjima, vrlo se često rijeke i potoci koji se upotrebljavaju za piće, pranje i kuhanje, zagađuju direktno otvorenom kanalizacijom. U ostalim slučajevima nezaustavljiva industralizacija vodi do zagađenja voda na temelju nepravilnog zbrinjavanja kemijskog i nuklearnog otpada.

Ipak, dobre su vijesti te da pojedinci mogu preuzeti kontrolu nad svojom vlastitom kvalitetom vode i djelovati na skoro sve biološke i kemijske zagađivače koji se mogu pojaviti. Takva tehnologija također djeluje i na "estetske" onečišćivače koji uzrokuju da pitka voda ima neugodan okus, boju i miris.

Sustave za pročišćavanje vode možemo najjednostavnije podijeliti na Point Of Use (na točki korištenja, vezano uz jednu slavinu) i Point Of Entry (na točki ulaska, npr. na ulasku vode u kuću, zgradu, naselje) sustave za tretiranje vode.

NEDOSTACI VODE IZ BOCA

Vijeće za zaštitu prirodnih resursa (Natural Resources Defense Council) provelo je 1999. godine istragu o kvaliteti 103 vrsta vode iz boce koja se prodavala u SAD-u- Na uzorku od više od 1000 boca otkrili su da 30% vrsta vode nije zadovoljilo barem jedan uzorak prema propisima za pitku vodu i to zbog onečišćenja ili visoke razine mikroorganizama.

Najnoviji dokaz o neispravnosi vode u bocama hrvatskog najvećeg proizvođača vode dogodio se u rujnu 2005. godine. Preko 40 velikih kamion-šlepera sa bocama vode bilo je spremno u riječkoj luci da prekrca vodu predmetnog proizvođača u više od 40 kontejnera na putu za SAD, kada je inspekcija od strane kupca utvrdila nepostojanje ispravnosti u svim segmentima navedene vode. Sva voda vraćena je u Zagreb i uništena.

Svakodnevni trošak i problemi oko nošenja od trgovine do doma svakako ne idu u prilog kupovini istih.

IZVOD IZ STATISTIČKOG LJETOPISA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2002.

• Od 588 milijuna m3 ispuštenih upotrebljenih voda iz industrije, pročišćava se samo 3,8%
• Od 125 milijuna m3 otpadnih voda kanalizacije, koje gravitiraju Crnomorskom slivu (Dunav, Drava, Mura, Sava, Kupa, Una, Lonja i Bosut), pročišćava se 37,6%
• Emisije NOx( dušikov oksid ) porasle su od 65.000 t/god u 1995. god. na 77.000 t/god. u 2000. god., ili za 18,5%
• Emisije NH 3 porasle su od 25.000. t/god. u 1995. god. na 30.000. t/god. u 2000. god. ili za 20%. Ove emisije imaju direktan utjecaj na zakiseljavanje tla i voda.
• Direktno se godišnje izbacuje u atmosferu 265-550 tona štetnih tvari kao što su: olovo, kadmij, živa, arsen, krom, selen, bakar, nikl i cink.

Prednje navode potvrđuju i nadopunjuju istraživanja u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio Sabor (NN br. 46(2002), u kojima se navodi:

• U Hrvatskoj se pročišćava vrlo mali dio otpadnih voda, tako da su u panonskom području Hrvatske rijeke najčešće u cijelom toku za jednu razinu kvalitete ispod željene, uglavnom zbog izravnog ispuštanja otpadnih voda iz domaćinstava i poljoprivrednih uzgojnih jedinica.
• Tijek rijeke Save nizvodno od Zagreba svrstan je čak u III. i IV. vrstu, pa analogno tome zadovoljava samo industrijske potrebe. Lijeve pritoke Save u pravilu imaju visoku biološku potrošnju kisika i visok i sadržaj dušika, fosfora i bakteriološkog zagađenja. U ulazu u Hrvatsku Drava i Mura raspoređene su u III. vrstu. Nizvodno te rijeke kao i Dunav pripadaju II. vrsti, a to su vode koje se u smislu Uredbe o klasifikaciji voda (NN br. 77(98) ne mogu bez odgovarajućeg pročišćavanja koristiti za piće.

Postoji stalna opasnost od zagađenja površinskih i podzemnih voda zbog kiselih kiša, a posebno u kraškim područjima, zbog propusnosti tih masiva, koji ne omogućavaju prirodno filtriranje zagađenih voda.

• Veliki gradovi nemaju adekvatne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, jer se 81% otpadnih voda pročišćava mehanički (neefikasan način), 6 % biološki, dok ne postoje danas u svijetu prihvaćeni i efikasni uređaji za mehaničko, biološko i kemijsko pročišćavanje otpadnih voda.
U okviru Dunavske Konvencije na području Save, Drave, Kupe i Dunava, 1995. godine utvrđene su 22 crne točke, 18 zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda u velikim gradovima (Belišće, Belje, Čakovec, Karlovac, Koprivnica, Osijek, Sisak, Slavonski brod, Varaždin, Vrbovec, Vukovar, Zagreb) i 4 zbog ispuštanja otpadnih voda iz industrijskih postrojenja (željezara, kemijske i prehrambene industrije).

Autori ovih istraživanja u najvažnije probleme svrstavaju:
- mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
- zagađenja izvorišta, podzemnih i površinskih voda, i
- slabo funkcioniranje izgrađenih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

• Analize uzoraka tla s 87 bioindikacijskih ploha pokazale su da su tla u nekim šumskim područjima (Gorski kotar, područje Zagreba i nizinske šume) na 222 lokaliteta znatno opterećena s teškim metalima (Fe, Mn, Zn, Cu, Cr, Ni, Pb i Cd).
• Kiselost tala zbog kiselih kiša povećala se u zadnjih 25 godina u zapadnim djelovima Hrvatske preko 100 puta (Šumarski institut Jastrebarsko-Zagreb, dr. J. Martinović).
• Stanje šuma, koje pokrivaju oko 37% kopnene površine Republike Hrvatske, pogoršava se zbog pojačanog pritiska štetnih plinova i kiselih kiša na taj ekosustav, pa time dolazi u pitanje zaštita bioraznolikosti. Najveću oštećenost pokazuju vrste drveća u brdsko-planinskim predjelima. Najoštećenije su gospodarski najvažnije vrste drveća, a to su obična jela i hrast lužnjak. Brijest je zapravo nestao iz naših šuma. Četinjače su oštećenije od listača.
Među kompleksnim uzrocima propadanja šuma najvažniji su zagađenost zraka, vode i tla (dušični i sumporni oksidi i teški metali) klimatske promjene, promjena prirodne kompozicije vrsta u korist komercijalnih i izgradnja retencija i akumulacija u ravničarskom dijelu zemlje.
• U najčešće uzroke zagađenosti voda spadaju kemijski parametri nitrati i amonijak.
• Na VI. Konferenciji stranaka konvencije o biološkoj raznolikosti (Haag, 2003.) konstantirano je da je ugrožavanje biološke raznolikosti poprimilo alarmantne razmjere, te je donijeta Deklaracija o zaustavljanju tog ugrožavanja do 2010. godine.
U prvom dijelu dani su alarmantni podaci o pročišćavanju otpadnih voda. Može se zaključiti da se otpadne vode uglavnom ne pročišćavaju. Posebno treba kazati da je mali broj, uređaja za kemijsko-biološko neutraliziranje nitrata i teških metala.

U većim gradovima, stari mješoviti sustavi odvodnje, bez kišnih rasterećenja, uglavnom su u lošem stanju. Noviji izgrađeni sustavi odvodnje sa središnjim uređajem za pročišćavanje, povezani s više okolnih naselja, nisu zatvorene funkcionalne cjeline sustava zaštite voda, te se dio otpadnih voda i dalje nepročišćeno ispušta u vodotoke.

U Hrvatskoj je izgrađen 81 komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, od toga je: 22 uređaja s prethodnim stupnjem, 26 s I. stupnjem, te 34 s II. stupnjem pročišćavanja otpadnih voda. Najviše izgrađenih uređaja se nalazi u području primorsko-istarskih slivova.

Od 12% količine otpadnih voda od stanovništva koje se pročišćava u Hrvatskoj, 52% se pročišćava na I stupnju pročišćavanja, odnosno mehaničkom pročišćavanju, koje nije efikasno u našem slučaju. Svega 37% otpadnih voda se pročišćava na II stupnju pročišćavanja, mehaničko-biološkom stupnju, koji se smatra učinkovitijim za zaštitu voda. To iznosi svega cca 4,4% ukupne količine otpadnih voda stanovništva.

Nije teško zaključiti da je kapacitet prihvata vodotoka koji gravitiraju Podunavlju nedovoljan za prihvat nepročišćenih voda, što dovodi do poremećaja ekološke ravnoteže i samih ekosustava . Ukoliko se tome pribroji i prekogranični donos (iz nama susjednim zemalja) nitrata i teških metala kiselim kišama, ukupno opterećenje tog ekosustava ovim štetnim tvarima, kao što se vidi iz naprijed navedenih priloga, iznad je dozvoljenih vrijednosti.

Posebno zabrinjava podatak, odnosno scenarij, iz koga slijedi da će se prekogranični donos nitrata i teških metala na naše područje povećavati, što će imati nesagledive posljedice na okoliš.

Kao dodatak naprijed navedene sumorne Analize stanja, interesantne su izjave mjerodavnih i odgovornih za zaštitu okoliša Hrvatske, u dijelu koji se odnosi na problem pročišćavanja otpadnih voda - Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001.) između ostalog izjavljuje, prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001):

"Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode".

Dr. Viktor Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16(2001): " Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi".

ONEČIŠĆENJA U VODI

Do danas je identificirano preko 800 onečišćenja u vodi, no samo ih se desetak pažljivo prati.

Čak i najmanje izlaganje brojnim onečišćenjima znači opasne posljedice po ljude – uključujući nelagodu, bolesti, oštećenja živaca, jetre, čak i rak.

Postoje tri grupe zagađenja u vodi:

1. Metali: olovo, živa, aluminij, arsen, kadmij, koji ako su prisutni i u vrlo maloj mjeri uzrokuju bolesti kao što je rak, poremećaje u mozgu, teška oboljenja želuca, čak i smrt.
   

2. Zagađenja poput herbicida, pesticida, trihalometana i ostalih spojeva nastalih reakcijom klora i organskih tvari u vodi, smatraju se izuzetno opasnima, a neka od njih i kancerogena. Mnogi od navedenih spojeva tek se sada otkrivaju kao vrlo opasni po zdravlje.

3. Bakterije, poput Escherichia Coli, Salmonela i paraziti-ciste, kao što je Kriptosporidija i Giardia uzrokuju teška oboljenja, čak i smrt. Prisustvo klora ne može ukloniti neke od navedenih bakterija, posebno ciste.

POVEĆANA TVRDOĆA – nastaje uslijed prisustva kalcija i magnezija. Tvrda voda oštećuje naš organizam taložeći svoj anorganski sastav na stijenkama naših krvnih žila, na kostima i zglobovima, u bubrezima i žuči, moždanim stanicama i sl. Na taj način trajno zakrečuje naše tijelo. Tvrda voda oštećuje kućne vodovodne instalacije, slavine, bojlere, perilice rublja i posuđa, glačala i sl.

KLOR – uvijek prisutan u većoj ili manjoj mjeri u vodi iz slavine. Uništava moždane stanice kod ljudi, naročito kod djece u razvoju. Izaziva rak.

Nedavno je objavljeno u amričkom časopisu "American Journal of Public Health" da je dokazana veza između količine klora u vodi i raka mokraćnog mjehura i debelog crijeva. Prvi bojni otrov čovjek je osmislio na bazi klora. Klor je i osnovni sastojak većine dezinfekcijskih sredstava.

TRIHALOMETANI – kancerogeni spojevi koji nastaju kada se u kloriranoj vodi poveća razina organskih kemijskih spojeva. Izazivaju rak debelog crijeva, žučnog mjehura.

NITRATI – dolaze u vodu preko kiselih kiša i umjetnog gnojiva, kokošjeg ili ptičjeg izmeta. U vodi nitrati uzrokuju rak, a dokazano je da se stanje samo pogoršava.

Nitrati u vodi povećavaju rizik od rijetkog poremećaja krvi poznatog kao "sindrom plave djece"- djeca koju roditelji hrane iz bočice pripremljene vodom iz slavine, čak i ako je prokuhana.

TEŠKI METALI, posebno OLOVO – potječu od olovnih cijevi. Olovo je kumulativni otrov koji ozboljno utječe na centralni živčani sustav. Istraživanja pokazuju da izlaganje olovu može utjecati na inteligenciju, izaziva poremećaje u mentalnom razvoju djece, visoki krvni tlak kod odraslih. Visoke koncentracije olova mogu uzrokovati zatajenje rada bubrega, spontane pobačaje i smrtnost djece.

ŽIVA – u vodu ulazi uslijed erozije prirodnih odlagališta, otpadnih tvari iz rafinerija i tvornica te otpadnih voda sa smetlišta i farmi. Može uzrokovati oštećenje bubrega

AZBEST - u vodu može ući uslijed erozije prirodnih odlagališta ili iz otpadnih voda tvornica stakla ili elektroničke opreme. Kronično izlaganje može uzrokovati oštećenje kože, probleme s cirkulacijom i povećanu opasnost od pojave karcinoma kože.

KROM – uzrokuje alrgijski dermatitis

ALUMINIJ –u komunalnim društvima i javnom vodovodu dodaje se radi bistrenja. Ukoliko ga ima previše uzrokuje probleme u želucu, nateknuće ustiju, očiju, oštećuje bubrege.

ARSEN – izaziva nekroze kože, karcinome kože, probleme s cirkulacijom, karcinome bubrega i pluća.

BARIJ – povećava krvni tlak

KADMIJ – dospjeva u vode putem industrijskog otpada, preko zagađenih krajeva, putem umjetnih gnojiva ili vodoinstalacijskih cijevI. Kadmij oksid uzrokuje karcinom u ljudi, a dokazi govore u prilog raku prostate i bubrega

RADIONUKLIDI - su radioaktivni i po zdravlje opasni kontaminanti.

Radon je radioaktivni plin koji se javlja u prirodi te nema okusa, mirisa niti boje. Radon nastaje prirodnim raspadom urana te se javlja u tlu i stijenama koje sadrže uran, granit, škriljevac i uranov smolinac. Većina radona se iz tla i stijena bezopasno isparava u atmosferu. Međutim, radon se može rastopiti i nakupiti u podzemnim vodenim izvorima kao što su bunari

PESTICIDI i HERBICIDI – dospjevaju u vodu ispiranjem s poljoprivrednih površina i izuzrtno su opasni po zdravlje ljudi

BAKTERIJE I VIRUSI – prisutni su u gotovo svakom bunarskoj vodi, vodi iz gustirne. Izuzetno opasni organizmi po naše zdravlje. Dolaze u vodu preko životinjskih farmi, posebno nakon obilnih kiša ili otapanja snijega.

HLAPIVI ORGANSKI SPOJEVI – skupina organskih kemikalija koja može procuriti u podzemne vode ili biti ispuđštena u jezera, rijeke ili potoke iz naftnih ili kemijskih tvornica ili tvornivca plastike, deponija otpada, kemijskih čistionica ili naftnih spremnika. Uzrokuju probleme s jetrom, anemijom, oštećuju bubrege i slezenu, te povećavaju opasnost od karcinoma.

ESTETSKI ONEČIŠĆIVAČI VODE

Postoji nekoliko stvari u životu koje uzimamo "Zdravo za gotovo". Voda je najčešće jedna od njih. Svakodnevno koristimo tu životnu tekućinu, a istodobno je najčešća molekula na našoj kugli.

Ukoliko dođe do prvih problema sa vodom, odmah ćemo se zabrinuti – i to opravdano, jer voda koju pijemo, u kojoj kuhamo, s kojom se tuširamo zaokuplja našu pažnju.

Uočljivi problemi s vodom javljaju se u obliku lošeg ukusa, mirisa, muteži i sl. Budući da je voda "univerzalno otapalo", ona će na putu do naših slavina otopiti mnoge raličite tvari – plinove, minerale, organske tvari.

Loš okus i miris vode najčešće dolaze zajedno, te je teško razlučiti jedno od drugoga..

Redovna pojava u vodi iz slavine je okus i miris klora koji se vrlo lako uočava. Kloriranje je rodovna pojava u javnom vodovodu kako bi se uništili mikroorganizmi, no s druge strane predstavlja realnu opasnost po ljudsko zdravlje.

Visoka koncentracija minerala ima za posljedicu neprijatan i lagano gaziran i slankast okus, a okus vode po metalu nastaje u prisustvu željeza i mangana.

Često miris vode zna podsjećati na pokvarena jaja. To uzrokuje hidrogen sulfid.

Različiti mirisi i okusi vode mogu nastati zbog prisustva organskih tvari, čak i ako je njihova koncentracija vrlo mala.

Vrlo je važno primjetiti da loš okus i miris vode, osim što utječe na ljudski organizam, kvari i hranu i napitke koji se pripremaju i tretiraju s takvom vodom.

Voda ponekad zna biti zamućena, tj. zamagljena, neprozirna. Uzrok leži u prisustvu bakterija ili finih malih čestica koje su anorganskog porijekla te se ne otapaju, ili organskog porijekla koje voda pokupi tijekom svog puta od izvora do naših slavina - . Te čestice apsorbiraju i raspršuju zrake svjetlosti, te voda dobija neproziran izgled.

Neka kućanstva imaju žućkasto obojenu vodu. Ta obojenost je organske prirode, a uzrokovana je zbog prisustva raspršenih mikroskopskih čestica u vodi. Stvara se usred prolaska vode kroz močvarna tla, te probijanja kroz tresetastu zemlju. Uzrok leži u površinskim i plitkim izvorištima.

Obojenost često uzrokuju i tanini, što nije uvijek vidljivo u čaši vode, ali se jasno poznaje u bijeloj tuš kadi. Kod bijele pozadine možemo vidjeti i najmanje promjene u boji vode.

Mnogo jača obojenost vode izražena je kod prisutnosti željeza u vodi. Ovisno o tipu i stanju željeza u vodi, kada počnemo točiti voda može ali i ne mora biti prozirna. Voda sa otopljenim željezom u prvom trenutnku može izgledati čista i prozirna, no uslijed stajanja i izloženosti zraku, ili tijekom grijanja može postati smeđe-crvena. Voda sa željezom vrlo je neprijatna za piće

UZROCI ONEČIŠĆENJA VODE

Voda je jedana od najjačih agresivnih otapala na svijetu. Poznata kao "univerzalno otapalo" ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe. Voda će otapati količinu tvari sve dok novonastala otopina ne postigne zasićenje.

Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari (neke prirodno nastale, druge stvorene od strane ljudi) te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.

Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode su slijedeći:

• Otpadna voda naselja (kanalizacije, odlagališta otpada) koja se nepročišćena ispušta u podzemne ili površinske vode
• Intenzivna poljoprivreda
• Otpadne vode prometnica (mineralna ulja)
• Utjecaj zagađenja iz atmosfere (kisele kiše )
• Korištenje kemikalija u procesu obrade voda

1. Utjecaj otpadnih voda

Mnogi gradovi u Hrvatskoj nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer se na takav način nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodotokove te zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta .
Dodatan problem predstavlja činjenica da u Hrvatskoj nije riješen problem odlaganja komunalnog otpada na adekvatan način, što dodatno predstavlja veliku opasnost jer oborinske vode – kiša ili snijeg otapaju mnoge potencijalno opasne tvari koje postoje na deponijama otpada. Otipivši se u takvoj vodi, one nastavljaju put u podzemlje te predstavljaju izuzetnu opasnost za izvorišta i vodocrpilišta.

2. Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na vode
U područjima intenzivne poljoprivrede, oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.
Budući da je jedan od glavnih sastojaka umjetnih gnojiva dušik (kemijski znak: N) to predstavlja i glavni izvor zagađenja voda spojevima dušika, nitratima i nitritima.
Pesticidi i herbicidi ( DDT, Lindan ) na isti način dospjevaju u vodocprilišta.

3. Utjecaj prometnica na vode
Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl. kada, naravno, nepročišćene odlaze u zemlju i dalje u vodotokove.

4. Utjecaj kiselih kiša
Nitrati i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.

5. Korištenje kemikalija u procesu obrade vode
Redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće.Po zdravlje su najopasnije posljedice dezinfekcija vode klorom.
Klor uveden u vodu se otapa, a djelom s njom reagira i pri tom disproporcionira. Nastala hipoklorasta kiselina je slaba i nestabilna, pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika. Klor koji nije kemijski reagirao ostaje otopljen u vodi i ta se otopina naziva klorna voda. Zbog oslobođenog nascentnog kisika klorna voda djeluje baktericidno, pa se u malim količinama rabi za sterilizaciju vode za piće.

Klor valja oprezno primjenjivati pri pripremi vode za piće, jer ako voda sadrži suviše organskih tvari, u reakciji s klorom nastaju trihalometani tj. kloroform i ugljik- tetraklorid.
Te su tvari izuzetno toksične i kancerogene oštećujući jetru i bubrege.

Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode koji nemaju ni okus ni miris, tijekom istraživanja sa životinjama u laboratoriju uzrokovali su karcinom, kao i reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.

Zbog bistrenja vode tj. eliminacije mulja i sitnih čestica zemlje i pijeska iz vode uz klor voda se obrađuje i pomoću aluminijeva sulfata.
Tu se voda najprije filtrira zbog uklanjanja većeg krutog otpada. Zatim se kemijski obrađuje pomoću aluminijeva sulfata, koji stvara želatinozni talog hidratiziranog aluminijeva hidroksida. Pri dobro podešenom pH vode, želatinozni talog povlači sa sobom i sitne suspendirane čestice iz vode, kao i humusne tvari. Dobivena smjesa se provodi kroz taložne bazene, u kojima nastali talog sedimentira i ponovo se filtrira.

PROBLEMI S VODOM

Voda pokriva 70% zemljine površine, no manje od 1% sve slatke vode u svijetu, odnosno 0,007 % sveukupne vode, dostupno je za ljudsku uporabu. Čista, kvalitetna i sigurna voda osnovna je potreba našeg društva. Dvije trećine ljudske populacije na svijetu nema vodu koja je zdrava za piće. Više od 5 milijuna djece mlađe od 5 godina umire godišnje od bolesti povezanih uz vodu. I naše tijelo je 70% voda.

Voda za piće mora biti:
- dostupna
- bez bolesti
- bez otrova
- bez neugodnog mirisa
- kristlno prozirna (bez zamućenja i boje)
- bez aditiva
- svježeg okusa

Zdravstveni problemi uslijed zagađene vode iz slavine:

- Dijarea (proljev), ili čak smrtna želučano-crijevna oboljenja
- Alzhajmerova bolest – uslijed poremećaja u mozgu
- Rak
- Smanjenje plodnosti

Zašto sve više ljudi pije vodu iz boca?
- Ukusnija je od vode iz slavine
- Svijest o zdravijem načinu života i dijetama
- Zabrinutost zbog umjetnih aditiva u svim sokovima te zbog nečistoća u vodi iz slavine

Prema podacima UN-a danas 1.2 milijarde ljudi na Zemlji nema dovoljnu količinu pitke vode, a 2,5 milijardi ljudi nema osnovne sanitarne uvjete, te živi u područjima bez kanalizacijskih sustava. Do 2025. godine 3.5 milijardi ljudi osjećat će nestašicu pitke vode.

Hrvatska ima tu sreću pa se nalazi na geografskom području bogatom nadzemnim i podzemnim vodama. Kako kvaliteta te vode ovisi o nama, morali bi biti svjesni svoga negativnog utjecaja i nastojati ga smanjiti što je više moguće.

Splitski hidrolog dr. Ognjen Bonacci rekao je da godišnja količina slatke vode u Hrvatskoj po stanovniku iznosi nešto manje od šest tisuća kubičnih metara. Od ukupne godišnje potrošnje vode u Hrvatskoj, oko 45 posto se troši u vodoopskrbi, od čega se gubi skoro polovica, podaci su vodoprivrednih vlasti. Vodeni tokovi i podzemne vode su uz to i dalje izloženi velikim onečišćivačima. Najveći problem očuvanja slatke vode u Hrvatskoj su nerazvijena i stara mreža odvodnje te nedovoljno pročistača za vodu, službeni su podaci.

Stručnjaci upozoravaju i na onečišćenost hrvatskih rijeka i nacionalnih parkova, poglavito Plitvičkih jezera zbog loše kanalizacije. Posla ima i previše i stoga je upravo zaštita voda definirana kao jedna od glavnih zadaća državne gospodarske politike.

Unatoč bogatim prirodnim izvorima, svojom nebrigom mi ih kontinuirano uništavamo, a najbolje u prilog tome govori izjava od Dr. Viktora Simončića, jedanog od vodećih europskih stručnjaka za zaštitu okoliša:

" Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi".

(Izvor: Statistički ljetopis RH za 2002.godinu, prema INA, 16-2001)

VAŽNOST VODE U ORGANIZMU

Voda regulira sve važnije procese u našem tijelu: disanje, probavu, stolicu, temperaturu tijela, metabolizam...

Voda obnaša funkcije otapanja i prijenosa hranjivih tvari do stanica, ali i izbacivanja neusvojenih tvari i različitih toksina iz našeg tijela.

Tijekom godine popijemo više od 1000 litara vode, a dnevno kroz naše bubrege protiječe oko 180 litara. Svakoga dana izlučimo oko 4,5 litre vode. Ako udio vode u našem organizmu padne za 2% osjećamo umor, a izgubimo li samo 20% vode gubimo svijest, a ubrzo zatim i umiremo. Zrak koji udišemo mora biti potpuno prožet vodom prije ulaska u pluća – prema tome, ni disati ne možemo bez vode.

Vrlo je važno piti dovoljne količine vode dnevno, od 2 do 2,5 litre. Količina vode koju morate konzumirati ovisi o nekoliko stvari: veličini vašeg tijela, vašoj fizičkoj aktivnosti, pa čak i klimi - budući da se vaše tijelo nastoji zagrijati ili ohladiti.

Vodu pijemo radi zdravlja, i u njoj ne smijemo tražiti ništa osim vode –H2O – dva atoma vodika i jedan atom kisika vezani u molekulu vode. Sve ono ostalo što izlazi iz naše slavine, a nije H2O, najvećim je dijelom nečistoća.

Voda je također:

• sastavni dio većine stanica u našem tijelu
• najveći dio naših krvnih i limfnih sustava te ujedno prenosi hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne tvari
• pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari
• pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji pomažu u kontroliranju krvnog tlaka
• ovlažuje oči, usta i nazalne putove
• osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće
• apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi
• pomaže u podmazivanju zglobova i dio je naše krvi, znoja, suza i sline

Općenito o vodi

U prirodi voda stalno kruži. Djelovanjem Sunca voda neprekidno isparava s golemih morskih površina. Nastalu vodenu paru vjetrovi odnose na kopno gdje u obliku oborina (kiša, snijeg, tuča, rosa, magla) pada na Zemlju.

Trećina te oborinske vode prodire dublje u Zemlju i akumulira se kao podzemna voda koja kao izvorska i bunarska ponovo izlazi na površinu. Trećina oborinske vode ponovo ispari, a trećina se potocima i rijekama vraća u more.

Na taj način se kruženje vode u prirodi ponavlja tijekom godine 42 puta. U kružni tok uključuju se biljke, životinje i ljudi koji koriste vodu.

Već milijunima godina na Zemlji postoji ista količina vode koja se ne smanjuje, ali i ne povećava. Njena kvaliteta ovisi o našem ponašanju prema njoj.

Voda je najrasprostranjenija tvar u prirodi. Oko 3/4 zemljine površine prekriveno je vodom. Od sve vode na Zemlji, oko 97,5 posto je slano, a od preostalih 2,5 posto slatke vode oko 70 posto je zamrznuto u polarnim ledenim kapama.

Zbog velike sposobnosti otapanja, prirodna voda nije nikada potpuno čista. U manjim ili većim koncentracijama ona sadrži otopljene različite mineralne tvari, organske spojeve i plinove. Da bi se dobila voda određene kakvoće prirodne vode valja prije uporabe obraditi na odgovarajući način.

Slatke vode (podzemne, bunarske i površinske) koriste se kao vode za piće koje moraju biti određene kakvoće i moraju imati određena fizikalna, kemijska i mikrobiološka svojstva. Voda mora biti bistra, ugodna okusa, bezbojna, bez mirisa i određene temperature. Poželjno je da sadrži otopljene soli (natrijeva klorida, natrijeva hidrogen karbonata) i plinove (ugljik dioksid i kisik) koji vodi daju okus. Voda mora imati pH između 6.5 i 8.5. Ne smije sadržavati soli mangana (koji joj daju gorak okus) ni soli željeza (koje pogoduju razmnožavanju određenih vrsta algi). Voda za piće ne smije sadržavati nitratne ione (NO3- ), nitritne ione (NO2- ) ni amonijak (NH3) iznad dozvoljenih koncentracija (koji u vodu dospijevaju razgradnjom organskih tvari ili kao posljedica uporabe gnojiva ), patogene mikroorganizme, kao ni mikroorganizme fekalnog zagađenja.

Iz kojih izvora možemo dobiti vodu i koliko vode trebamo?

Bragg piše da ljudsko tijelo "gubi oko 3,3 litre vode dnevno znojenjem, disanjem, mokrenjem i pražnjenjem crijeva." Dr. Walker piše da bi osoba trebala izbaciti oko 3,8 litara tekućine dnevno u tim funkcijama. Očito, ako izbacujemo 3,3-3,8 l vode dnevno, moramo nadomjestiti tu vodu kako bismo izbjegli dehidraciju i zadržali naše tjelesne tekućine u ravnoteži. Zbog navedenog, dr. Walker preporučuje piti najmanje pola do jedne litre pročišćene vode dnevno, “plus što je moguće više svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća”, te jesti hranu većinom sastavljenu od sirovog voća i povrća.

"U njihovom prirodnom sirovom stanju, povrće i voće, orašasti plodovi i sjemenke za čovjeka, žitarice i sijeno za životinje, sastavljeni su od 60-95% od vode. To je čista voda. Dr. Walker objašnjava "Prerađene žitarice sadrže samo 7-13% vode. Prosječno, voda sadržana u kruhu iznosi samo 35-40%... Većina dehidriranih ljudi su oni koji žive na masivnoj kvantiteti prerađenih žitarica, kruha i mesa pijući vrlo malo vode osim, možda, u kavi, čaju ili bezalkoholnim pićima". Hrana u svom prirodnom stanju (svježa) sadrži visoki postotak čiste, prirodne vode, jer uzima oko 57 l vode za rast vegetacije od oko 30 grama.

Za razliku od anorganskih minerala u vodi, organski minerali u sirovom voću i povrću mogu biti iskorišteni kao tjelesna hrana. Dr. Walker naglašava brz način snabdjevanja naših stanica hranom koju trebaju - svježe iscijeđenim sokom od sirovog voća i povrća.

Što je s drugim napitcima?

Ako vam sve to čini vodu iz slavine nemilom, nemojte misliti da su bezalkoholna pića bilo što bolja. U knjizi "Voda može potkopati vaše zdravlje" Dr. Walker je uključio poglavlje od 12 stranica detaljima o rizičnoj listi zaslađivača, boja, umjetnih aroma, kemikalija korištenih za "stvaranje mjehurića" i sličnih koji sačinjavaju kolu i druge umjetne napitke popularne jednako kod odraslih kao i kod djece. On upozorava da su te kemikalije mnogo opasnije od anorganskih minerala u vodi iz slavine.

Npr.:
Pojedine boje anilina obično su navedene kao sastavni dio „umjetnog bojanja“ uključujući Amaranth (crveno), Bordeaux (smeđe), Orange (narančasto) i Ponceau (grimizno). Dr. Walker piše da su te boje izvedene iz spajanja nitrogena i benzena, a benzen se dobiva iz destilata ugljena. „Benzen se koristi kao motorno gorivo, kao otapalo za smolu i gumu, pa i kao sastavni dio obojenih napitaka. Kao kemijski sastojak te su boje štetne, jer povrijeđuju živčani sustav i cerebrospinalnu tekućinu“.

Karamela, sastavni dio u bezalkoholnim pićima, dobivena je kombinacijom šećera, melase ili glukoze s amonijakom i grijanjem na više od 176 stupnjeva. Dr. Walker navodi "Korištenje karamele utječe na izbacivanje krvi iz ravnoteže, što uzrokuje srčane probleme koji su intenzivirani kod nazočnosti amonijaka. Kad se koristi u pretjeranoj količini može prouzročiti mentalnu ili druge tegobe osobito kod djece."

"Šećer" piše on, "je jedan od najštetnijih sastojaka koji se koristi u proizvodnji bezalkoholnih pića... Šećer uzrokuje iritaciju i slabljenje membrane sluznice u tijelu, a iz zubi, kosti i krvi krade veliki postotak njihovih minerala. Upalne bolesti dišnih i probavnih organa rezultirane su korištenjem bijelog i smeđeg šećera." Druge bolesti uzrokovane ili pogoršane korištenjem šećera uključuju upalu slijepog crijeva, diabetes, rak i dječju paralizu, bolne ukočenosti uzrokovane upalom sive tvari u leđnoj moždini.

Dr. Walker sažima svoje argumente protiv tih umjetnih, kemijski opterećenih napitaka pitanjem "Da je na naljepnici naznačeno - OTROV - da li biste to kupili?" Opisuje definiciju otrova kao: "Svaki posrednik koji, uveden u organizam može kemijski proizvesti štetne ili smrtonosne učinke; onaj koji boji ili uništava čistoću; vrši otrovno djelovanje; kvari.

Ustanovili smo da tijelo mora imati vodu za funkcioniranje. No kad analiziramo sastojke i učinke od tri najčešća pića - vode iz slavine, bezalkoholnih pića i alkohola - to je dovoljno da ubije našu žeđ.

Riječ, dvije o "nesigurnim" kemikalijama

Do sada smo samo diskutirali o anorganskom kalciju, kloru i natrijevom fluoridu. To su tri od općenito, najčešćih nečistoća u vodi za piće, koje jedan prosječan građanin "smije" konzumirati svaki dan, osim ako se on ili ona ne potrude koristiti pročišćenu vodu. Ne bi trebalo biti utješno saznanje da većina zdravstvenih djelatnika smatra ta tri kontaminanta "sigurnim" iako ima još mnogo drugih zagađivača koji su rizičniji, ali su manje zastupljeni u vodovodima.

Ravnajući se prema navodima iz Braggsove knjige, ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.

U izdanju od 2. lipnja The New York Times izvještava "Više od jedan od pet Amerikanaca nesvjesno, iz neznanja pije vodu iz slavine zagađenu fekalijama, radijacijom i drugimkontaminacijama... Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi..."

Izdanje U.S. News & World Report iznosi sljedeće statistike:
Usprkos prihvaćanju Zakona o pitkoj vodi iz 1974. jedan od šest Amerikanaca (40 milijuna ljudi) nastavlja piti vodu koja sadrži povišenu razinu olova, teških metala koji mogu naškoditi kvocijentu inteligencije i koncentraciji kod djece. Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.

U rano ljeto polovica vodenih puteva u američkom žitnom pojasu protkana je s nezdravim količinama pesticida.

U četvrtini svih privatnih bunara u Iowi, Kansasu, Minnesoti, Nebraski i Južnoj Dakoti pronađeno je da su kontaminirani pretjeranim razinama nitrata koji su bili označeni kao kancerogeni kod životinja. Magazin označava trenutno istraživanje učinaka nitrata kod ljudi kao "uznemirujuće i nepotpuno" pa su rekli, "znanstvenici su uvjereni, u svakom slučaju, da nitrati u velikim dozama mogu značiti opasnost za bebe... 1986.g. jedno je dojenče u Južnoj Dakoti umrlo nakon hranjenja, po receptu, vodom iz privatnog bunara koji je imao previsoku razinu nitrata".

EPA procjenjuje da, više od 17 milijuna Amerikanaca može biti ugroženo povećanom razinom radona (emanacija radija), radioaktivnog plina koji prodire u izvornu vodu u najvećim razinama u New Jerseyu, New Englandu i zapadnoj Mountaini. Prethodna studija je pronašla da voda za piće s radonom može podvostručiti rizik od raka mekog tkiva.

Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste filtre i dezificijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor, a neki su dovoljno maleni da prođu kroz filtar. Klorirana i filtrirana voda u američkom gradiću Carrolltonu, 1987. g. bila je zaražena je parazitima otpornim na klor što je dovelo do oboljenja 13.000 stanovnika.Istraživači iz Montreala pronašli su trećinu svih gastrointestinalnih (želučano crijevnih) bolesti uzrokovanih vodom za piće.

Iako 70% Amerikanaca pije kloriranu vodu "njezina je sigurnost na duži period nepouzdana" navodi studija Nacionalnog instituta za rak čija su istraživanja pronašla da "klorirana voda za piće može podvostručiti rizik od raka mokraćnog mjehura, koji napada oko 40.000 ljudi godišnje". Znanstvenici su također otkrili da klor utječe na organske minerale u vodi, tako se npr. raspadom lišća proizvode stotine kemijskih nusproizvoda, uključujući kloroform.

Studija iz 1987. godine, rađena na uzorku od tisuću odlagališta opasanog otpada, otkrila je da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode. Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice. Kongresna istraživanja su pronašla da oko 10% nacionalnih podzemnih spremnika za gorivo (od ukupno 1.4 milijuna) propušta.

U.S. News & World Report nadalje upozorava "Ustanoviti rizik po zdravlje od pojedinih kemikalija je teško, a procjeniti učinke kombiniranja dvije ili više kemikalije je čak i teže. Pri reguliranju propisa o vodi za piće službenici su pazili na rizik od svakog pojedinog kontaminanta. No zapravo, istraživanje pokazuje da su neke kemikalije puno opasnije po život kad se zajedno pomješaju..."

Kako se voda prenosi kroz tijelo?

Tekućine se prenose procesom osmoze, gdje god su potrebne u tijelu, kroz mikroskopske kapilarne žilice stijenki krvnih žila. "Osmoza je" objašnjava dr. Walker "prolaz za tekućine, zgusnute otopine i pare kroz polupropusne membrane ili kožu". Upozorava da pri konzumiranju veće količine vode koja sadrži anorganske minerale "osmotski pritisak kroz vezivno tkivo vidljivo slabi, uzrokujući zakrčenje funkcija i aktivnosti u području gdje se javlja. Smetnja osmotskom pritisku može biti uzrokovana mineralima iz vode ili pretjeranom potrošnjom soli, škrobne i zašećerene hrane".

Ta važna funkcija prijenosa tekućina kroz tijelo rukovođena je endokrinom žlijezdom, žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem. Dr. Walker skreće pozornost na hipotalamus - malu žlijezdu u blizini moždanog centra kao "cara među žlijezdama endokrinog sustava." Hipotalamus kontrolira protok vode, drži tjelesne tekućine u ravnoteži, te odlučuje kad se trebamo ponovo opskrbiti vodom ili kad ju trebamo eliminirati. Kad neki organ, membrane sluznica ili stanice u tijelu trebaju vodu, to je djelo hipotalamusa koji šalje poruku "Žedan sam." Hipotalamus također djeluje kao tjelesnitermostat, tako kad nam je vruće, živčani impulsi pošalju podražaj na otvaranje pora kože što omogućuje znojenje, kako bi se navlažilo i rashladilo tijelo te mu postalo ugodnije. Za hladnog vremena ti živčani impulsi preko hipotalamusa djeluju na zatvaranje nekih od tih pora, podižu toplinski faktor u krvnoj cirkulaciji koji dozvoljava tijelu da generira i zadrži svoju temperaturu.

Govoreći o živčanim impulsima Dr. Walker dodaje da ti živci sadrže neprekidan protok cerebrospinalne tekućine, koja je 92% voda. Tako možete vidjeti djelotvornost cijelokupnog živčanog sustava i sustava žlijezda koje ovise o kvaliteti vode koju konzumiramo. Ustvari, Dr. Walker piše "Premalo se govori o milijunima ljudi koji trpe neizrecivu patnju ili doživljavaju preuranjenu smrt zbog začepljenja vena i arterija, bez da njihova smrt bude dijagnosticirana kao rezultat akumuliranja prekomjernih doza anorganskog kalcija za vrijeme života " iz vode za piće.

Klor i fluor - otrovi označeni kao "sigurne" kemikalije

Dvije kemikalije koje se, uobičajeno, dodaju u vodovode su klor i natrijev fluorid. Dr. Walker upozorava da je otrovan klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima. Bragg primjećuje, ako je klor u vodi za piće "dostatan za proizvodnju odvratnog mirisa i dovoljno ga ima da može ući u crijevni trakt, može uništiti korisne bakterije, te nas užasno uskratiti za važne vitamine koje one čine za nas“.

U svojoj knjizi "Šokantna istina o vodi" Bragg navodi da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta. Knjiga citira Dr. Herberta Schwartza kao dokaz, "Klor je tako opasan da bi trebao biti zabranjen".

Braggova knjiga naziva fluor "jednim od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek". Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće od 1.2 čestice na milijun. Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid. Navodeći dokumente Petera Graya "Gorka istina o fluoridaciji", Bragg kaže da se porijeklo dodavanja natrijevog fluorida u vodovode javlja 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da pronađu upotrebljivost za veliku količinu natrijevog fluorida - otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija. Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid spriječava kvarenje zuba. Bragg navodi da svaka inteligentnija osoba zna kako je kvarenje zubi uzrokovano "siromašnom prehranom, posebno korištenjem rafiniranog bijelog šećera" prije negoli nedostatkom fluora u vodi kojom se opskrbljujete.

Kakav učinak imaju minerali iz vode na naše zdravlje?

Koji je zbirni učinak sakupljanja tih mineralnih naslaga u tijelu? Dr. Walker piše: ako osoba pije jednu litru vode dnevno to iznosi 25.550 litara vode koja prolazi tijelom kroz 70-godišnji životni vijek. Ako nije pročišćena, Dr. Walker procjenjuje da će ta količina vode (25.550 litara) sadržavati i 90-136 kg. kamenca - anorganskog kalcija (vapna), magnezija i drugih mineralnih naslaga - koje tijelo ne može iskoristiti. Nadalje, većina tih anorganskih minerala sakupljat će se u vodi tijela, krvi i limfnom sustavu da bi kasnije bili eliminirani kroz kanale za izlučivanje (izmet, mokraća).

No, neki od tih 90-136 kg. kamenca ostat će u tijelu, uzrokujući ukočenost zglobova, otvrdnuće arterija, bubrežni kamenac, žučni kamenac, začepljenje (blokada) arterija, mikroskopskih kapilara i drugih prolaza kroz koje protječe tekućina po cijelom tijelu.

Od životne je važnosti shvatiti razliku između organskih i anorganskih minerala.

Voda teče kroz ili na površini zemlje sakupljajući anorganske (ne žive) minerale iz zemlje i stijena kroz koje prolazi. To nisu minerali koje ljudi ili životinje mogu koristiti. Samo biljke imaju sposobnost pretvaranja anorganskih minerala iz zemlje u životno važne organske minerale koje možemo koristiti u prehrani. Iz istog razloga, ne možemo probavljati minerale jedući finu zemlju ili kamenčiće iz vrta. Moramo dopustiti biljkama da preko svog korijenja, iz tla, preuzmu te anorganske minerale i pretvore ih procesom fotosinteze u organske minerale koje možemo iskoristiti. Anorganski minerali iz zemlje apsorbiraju se u površinskoj vodi, pa ne možemo imati koristi od njih više nego bi imali jedući kamenje s tla.

Zbog toga što ti anorganski minerali ne mogu biti apsorbirani u stanične stijenke kao hrana, oni bivaju distribuirani bilo gdje po tijelu, uzrokujući artritis u zglobovima, bubrežni kamenac, žućni kamenac, ovapnjenje i blokiranje arterija i sl. Ilustrativan način viđenja tih mineralnih naslaga jest, da ulijete vodu iz slavine u lonac. Stavite lonac s vodom na sunce i pustite da ishlapi, ili ako ste u žurbi, zakuhajte ju. Bilo kako, kad voda ispari, pronaći ćete čvrst sloj mineralnih naslaga istaloženih na stranicama i dnu lonca. To je ista vrsta naslaga koja ostaje u vašim arterijama i ostatku vašeg tijela.

Paul Bragg, jedan od ranih pionira zdrave hrane, naglašava zabludu medicinske profesije koja kaže da je otvrdnuće arterija poznato kao "arterioskleroza" rezultat starosti. Otvrdnuće i blokiranje arterija, kaže on, uzrokovano je trošenjem anorganskih minerala iz vode, uz kuhinjsku sol, zasićene masti (kolesterol) i kiseline iz prehrane bazirane na mesu... a ne kao rezultat starosti. (Kao dokaz te tvrdnje, liječnik u bolnici Johns Hopkins otkriva da Bragg u dobi od 95 g. ima arterije dvadesetogodišnjaka).

Bragg dodaje "Ako pobliže pogledamo arterije, možemo vidjeti da kalcijev karbonat i njegove sličnosti obrubljuju te "cijevi" i čine ih lomljivim - što je početak ovapnjenja tijela", a voda koja sadrži minerale glavni je krivac tih naslaga.

Bragg naglašava da je trošenje ispravne količine pročišćene vode pravi način za ispiranje kolesterola i mineralnih naslaga iz arterija i drugih dijelova tijela. "Zapamtite, voda je sredstvo za ispiranje." Ako se želite uvjeriti u djelotvornost vode u ispiranju minerala pogledajte korito neke rijeke... npr. Grand Canyon. Najtvrđi kamen na svijetu postepeno postaje nagrižen i ispire se vodom (erozija).

Voda pročišćena obrnutom osmozom (a prema Braggu i Walkeru i destilirana voda, kada bi bila ukusna) pomaže čišćenju anorganskih mineralnih naslaga iz tijela, ali ne ispire organske minerale koje tijelo može iskoristiti. Objasnimo ovu različitost. Dr. Walker napominje da se živući,organski minerali apsorbiraju u stanične stijenke kao hrana. Piše, "Nemoguće je zamisliti da pročišćena voda odvaja minerale koji su postali sastavnim dijelom stanica i tkiva organizma. Pročišćena voda sakuplja samo one minerale koji su odbačeni iz stanica, minerale koje je prirodna voda izvorno sakupila u svom dodiru sa zemljom i stijenama. Minerali koji su odbačeni iz stanica tijela nemaju nikakvu konstruktivnu vrijednost.

Kad osoba ima arteriosklerozu, doktori često preporučuju by pass kirurgiju, "balon" kirurgiju ili neku drugu skupu metodu za nadomjestak, čišćenje ili zaobilaženje veće blokade arterija koja je uzrokovala probleme.

Obojica, Bragg i Dr. Walker ističu nedostatak tog pristupa. Dr. Walker podsjeća da je najveća arterija u tijelu aorta svega 2,5 cm u promjeru, dok su velika većina krvnih žila mikroskopski male kapilare. "Sićušne kapilare u našem tijelu čine mrežu koja bi, kad bi je raširili po zemlji, prekrila područje od oko 60,700 ara. To je oko 5,853 m2. Da se sve te sićušne kapilare smjeste jedna do druge činile bi mikroskopski sićušnu cijev dugu oko 96,5 km. Dr. Walker upozorava da bi se, ukoliko su arterije začepljene, trebali zabrinuti za cijelih 96,5 km, ne samo za nekoliko centimetara koji bi ponovo trebali biti prohodni by pass kirurškim zahvatom.

Najveću štetu od anorganskih minerala, soli i kolesterola trpe najmanje kapilare, kapilare mozga. Bragg kaže, "otiđite u bolnicu ili neko drugo mjesto za rehabilitaciju, i svojim ćete očima vidjeti ljude koji više ne mogu razumno misliti. Mnogi od njih ne mogu prepoznati niti vlastitu djecu , rođake... nijedna tehnika ovoga svijeta ne može povratiti život ljudskom mozgu koji se pretvorio u okaminu".

Drugi vrlo fini prolaz lako začepljiv od nečistoća iz vode je vezivno tkivo koje povezuje, podupire i štiti vitalne organe, krvne žile, živce i mišiće. Dr. Walker kaže, to vezivno tkivo formira vanjski omotač mozga, membranu leđne moždine, rožnjaču oka, upleteno je i u metabolizam stanica. Procjenjuje nadalje, kad bi se fine membrane koje formiraju ta vezivna tkiva u ljudskom tijelu odvojile i smjestile jedna do druge, pokrile bi površinu nekoliko hektara.

„Svaki dio i čestica vezivnog tkiva blisko je upletena u filtriranje vode. Nečistoće koje cirkuliraju kroz vodeni sustav i krv, nepoželjnici su koji začepljuju mikroskopski fine mrežice filtrirajuće membrane... vidljive u začepljenoj i proširenoj veni, koronarnom začepljenju koji uzrokuje srčani napad i sl.“ Uz anorganske minerale u vodi, dr. Walker okrivljuje i druge nečistoće za zaustavljanje prolaza u vezivnom tkivu uključujući rafiniranu hranu kao bijelo brašno, šećer, sol, hranu od škroba i prerađene ugljikohidrate koji nisu topivi u vodi.

Kako voda djeluje na naš organizam?

Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elementa na zemlji za održavanje života. Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda.

Pokušajte samo na kratko prijeći jezikom po usnoj šupljini. Zamislite kakav bi to bio osjećaj bez sline (vode).
Voda je osnovni sastojak u svim tjelesnim tekućinama, uključujući krvnu zalihu, limfe, slinu, izlučevine iz žlijezda, tekućinu leđne moždine. Voda sačinjava 88% krvi, blizu 98% crijevnih, želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače i sline.

Različitosti funkcija vitalnog elementa – vode:
•pomaže probavljanju hrane
•održava ispravnu tjelesnu temperaturu
•daje plućima vlagu koju trebamo za disanje
•služi za oblikovanje i funkcioniranje 100 milijardi tjelesnih stanica.

Kada stanice organizma čeznu za vodom, postaju vrlo žedne, suhe i osjetljivije na napade virusa. Voda održava hranjive tvari našeg tijela u otopini i služi kao prijenosni medij do stanica. Isto tako, ona drži otpadne tvari u otopljenom stanju, te pomaže pri njihovom eliminiranju iz tijela. Taj otpad dolazi iz stanica, crijeva, krvotoka, limfnog sustava, svakog organa, mišića, kosti, i vezivnog tkiva u tijelu.
Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.
Ali loša voda - sa anorganskim mineralima, kemijskim i drugim zagađenjima - može onečistiti, začepiti i ovapneniti svaki dio tijela.

U svojoj knjizi "Voda može potkopati vaše zdravlje" dr. Norman W. Walker nabraja što voda i njezine nečistoće čine tijelu.

Za početak, sve što jedete ili pijete odlazi u želudac, a nakon toga u 6 do 7,5 m dugačko tanko crijevo, objašnjava dr. Walker. Od tuda hrana može ići u dva pravca: ona koja se može asimilirati prenosi se u jetru za distribuciju po ostatku organizma, a većina onog što ne može biti iskorišteno odlazi kao otpad u veće, debelo crijevo.

No, dr. Walker dalje navodi "Tekućine prolaze brzo kroz mikroskopski sitne krvne žile u stijenkama tankog crijeva" tako da "štogod tekućina sadržavala u koloidnom obliku odlazi ravno u jetru“. Definirao je koloid kao "svaka supstanca u najfinijem obliku u kojoj su čestice tako sitne da u mjeru od 1 cm stane 20 - 50 milijuna čestica". To uključuje anorganske minerale, od kojih je najčešći kalcij (vapnenac).

Kad ta tekućina dohvati jetru, piše, "ona je potpuno oslobođena i očišćena od svega što je prije bilo njezinim sastavnim dijelom, izuzev kisika i vodika koji zajedno čine molekule vode.

Čistu vodu čine samo kisik i vodik, ništa drugo, i to je jedina vrsta vode koju krv i limfe mogu koristiti za svoj rad... Razni minerali i kemijski elementi koji su bili prisutni u vodi kada je stigla u jetru, odijeljeni su procesom raščlanjivanja ili su pušteni u krvotok ili su spremljeni kao rezervni materijal.

VODA - DRAGOCJENA TEKUĆINA KOJA ŽIVOT ZNAČI

Nečistoće koje voda najčešće sadrži mogu nas odvesti u preranu smrt.

Već nam je u osnovnoj školi rečeno da voda sačinjava oko 70 % našeg tijela, te da nijedan život na zemlji ne može opstati bez te dragocjene tekućine. Stoga je za pretpostaviti, da bi svi trebali cijeniti posebnu ulogu koju ona ima u održavanju zdravlja i života.

Očigledno nije tako.

Samo se nekolicina ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.
Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama... a vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada, olovnih cijevi, te zbog natrijevog fluorida, klora i drugih kemijskih primjesa koje se dodaju vodi u tim vodovodima.

Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi neprirodni napitci. Činjenica je, da samo nekolicina ljudi opskrbljuje svoje tijelo sa H2O koji je tako neophodan životu i zdravlju.

Iako većina zna što je H2O još iz osnovne škole, možda je vrijeme da se ponovno podsjetimo na osnovnu - nepobitnu činjenicu - da je oko 70% tijela sačinjeno od vode. Uporaba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bi osigurali zdravlje. Prije negoli ovu činjenicu uzmemo za gotovo, trebali bi shvatiti da voda sačinjava više od dvije trećine tijela, što je osobito važno za njegovo funkcioniranje.

No, pokušajmo se pitati:

Što voda čini našem tijelu?
Kakve nečistoće sadrži voda za piće?
Kakve veze imaju te nečistoće s našim zdravljem?
Kako doći do čiste vode?

Čak i sažet odgovor na prvo pitanje trebao bi Vas zadiviti zbog nevjerojatno raznolike učinkovitosti vode na tijelo. Ako će Vas se dojmiti mnogobrojne prednosti vode, na jednak način mogla bi zbuniti rasprostranjenost štetnih učinaka koje mogu imati nečistoće iz vode. Zapamtite, naše tijelo može dobiti čistu vodu iz samo tri izvora:

1) svježeg, sirovog voća i povrća
2) svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća
3) čiste i zdrave vode (voda pročišćena obrnutom osmozom)