ONEČIŠĆENJA U VODI

Do danas je identificirano preko 800 onečišćenja u vodi, no samo ih se desetak pažljivo prati.

Čak i najmanje izlaganje brojnim onečišćenjima znači opasne posljedice po ljude – uključujući nelagodu, bolesti, oštećenja živaca, jetre, čak i rak.

Postoje tri grupe zagađenja u vodi:

1. Metali: olovo, živa, aluminij, arsen, kadmij, koji ako su prisutni i u vrlo maloj mjeri uzrokuju bolesti kao što je rak, poremećaje u mozgu, teška oboljenja želuca, čak i smrt.
   

2. Zagađenja poput herbicida, pesticida, trihalometana i ostalih spojeva nastalih reakcijom klora i organskih tvari u vodi, smatraju se izuzetno opasnima, a neka od njih i kancerogena. Mnogi od navedenih spojeva tek se sada otkrivaju kao vrlo opasni po zdravlje.

3. Bakterije, poput Escherichia Coli, Salmonela i paraziti-ciste, kao što je Kriptosporidija i Giardia uzrokuju teška oboljenja, čak i smrt. Prisustvo klora ne može ukloniti neke od navedenih bakterija, posebno ciste.

POVEĆANA TVRDOĆA – nastaje uslijed prisustva kalcija i magnezija. Tvrda voda oštećuje naš organizam taložeći svoj anorganski sastav na stijenkama naših krvnih žila, na kostima i zglobovima, u bubrezima i žuči, moždanim stanicama i sl. Na taj način trajno zakrečuje naše tijelo. Tvrda voda oštećuje kućne vodovodne instalacije, slavine, bojlere, perilice rublja i posuđa, glačala i sl.

KLOR – uvijek prisutan u većoj ili manjoj mjeri u vodi iz slavine. Uništava moždane stanice kod ljudi, naročito kod djece u razvoju. Izaziva rak.

Nedavno je objavljeno u amričkom časopisu "American Journal of Public Health" da je dokazana veza između količine klora u vodi i raka mokraćnog mjehura i debelog crijeva. Prvi bojni otrov čovjek je osmislio na bazi klora. Klor je i osnovni sastojak većine dezinfekcijskih sredstava.

TRIHALOMETANI – kancerogeni spojevi koji nastaju kada se u kloriranoj vodi poveća razina organskih kemijskih spojeva. Izazivaju rak debelog crijeva, žučnog mjehura.

NITRATI – dolaze u vodu preko kiselih kiša i umjetnog gnojiva, kokošjeg ili ptičjeg izmeta. U vodi nitrati uzrokuju rak, a dokazano je da se stanje samo pogoršava.

Nitrati u vodi povećavaju rizik od rijetkog poremećaja krvi poznatog kao "sindrom plave djece"- djeca koju roditelji hrane iz bočice pripremljene vodom iz slavine, čak i ako je prokuhana.

TEŠKI METALI, posebno OLOVO – potječu od olovnih cijevi. Olovo je kumulativni otrov koji ozboljno utječe na centralni živčani sustav. Istraživanja pokazuju da izlaganje olovu može utjecati na inteligenciju, izaziva poremećaje u mentalnom razvoju djece, visoki krvni tlak kod odraslih. Visoke koncentracije olova mogu uzrokovati zatajenje rada bubrega, spontane pobačaje i smrtnost djece.

ŽIVA – u vodu ulazi uslijed erozije prirodnih odlagališta, otpadnih tvari iz rafinerija i tvornica te otpadnih voda sa smetlišta i farmi. Može uzrokovati oštećenje bubrega

AZBEST - u vodu može ući uslijed erozije prirodnih odlagališta ili iz otpadnih voda tvornica stakla ili elektroničke opreme. Kronično izlaganje može uzrokovati oštećenje kože, probleme s cirkulacijom i povećanu opasnost od pojave karcinoma kože.

KROM – uzrokuje alrgijski dermatitis

ALUMINIJ –u komunalnim društvima i javnom vodovodu dodaje se radi bistrenja. Ukoliko ga ima previše uzrokuje probleme u želucu, nateknuće ustiju, očiju, oštećuje bubrege.

ARSEN – izaziva nekroze kože, karcinome kože, probleme s cirkulacijom, karcinome bubrega i pluća.

BARIJ – povećava krvni tlak

KADMIJ – dospjeva u vode putem industrijskog otpada, preko zagađenih krajeva, putem umjetnih gnojiva ili vodoinstalacijskih cijevI. Kadmij oksid uzrokuje karcinom u ljudi, a dokazi govore u prilog raku prostate i bubrega

RADIONUKLIDI - su radioaktivni i po zdravlje opasni kontaminanti.

Radon je radioaktivni plin koji se javlja u prirodi te nema okusa, mirisa niti boje. Radon nastaje prirodnim raspadom urana te se javlja u tlu i stijenama koje sadrže uran, granit, škriljevac i uranov smolinac. Većina radona se iz tla i stijena bezopasno isparava u atmosferu. Međutim, radon se može rastopiti i nakupiti u podzemnim vodenim izvorima kao što su bunari

PESTICIDI i HERBICIDI – dospjevaju u vodu ispiranjem s poljoprivrednih površina i izuzrtno su opasni po zdravlje ljudi

BAKTERIJE I VIRUSI – prisutni su u gotovo svakom bunarskoj vodi, vodi iz gustirne. Izuzetno opasni organizmi po naše zdravlje. Dolaze u vodu preko životinjskih farmi, posebno nakon obilnih kiša ili otapanja snijega.

HLAPIVI ORGANSKI SPOJEVI – skupina organskih kemikalija koja može procuriti u podzemne vode ili biti ispuđštena u jezera, rijeke ili potoke iz naftnih ili kemijskih tvornica ili tvornivca plastike, deponija otpada, kemijskih čistionica ili naftnih spremnika. Uzrokuju probleme s jetrom, anemijom, oštećuju bubrege i slezenu, te povećavaju opasnost od karcinoma.

ESTETSKI ONEČIŠĆIVAČI VODE

Postoji nekoliko stvari u životu koje uzimamo "Zdravo za gotovo". Voda je najčešće jedna od njih. Svakodnevno koristimo tu životnu tekućinu, a istodobno je najčešća molekula na našoj kugli.

Ukoliko dođe do prvih problema sa vodom, odmah ćemo se zabrinuti – i to opravdano, jer voda koju pijemo, u kojoj kuhamo, s kojom se tuširamo zaokuplja našu pažnju.

Uočljivi problemi s vodom javljaju se u obliku lošeg ukusa, mirisa, muteži i sl. Budući da je voda "univerzalno otapalo", ona će na putu do naših slavina otopiti mnoge raličite tvari – plinove, minerale, organske tvari.

Loš okus i miris vode najčešće dolaze zajedno, te je teško razlučiti jedno od drugoga..

Redovna pojava u vodi iz slavine je okus i miris klora koji se vrlo lako uočava. Kloriranje je rodovna pojava u javnom vodovodu kako bi se uništili mikroorganizmi, no s druge strane predstavlja realnu opasnost po ljudsko zdravlje.

Visoka koncentracija minerala ima za posljedicu neprijatan i lagano gaziran i slankast okus, a okus vode po metalu nastaje u prisustvu željeza i mangana.

Često miris vode zna podsjećati na pokvarena jaja. To uzrokuje hidrogen sulfid.

Različiti mirisi i okusi vode mogu nastati zbog prisustva organskih tvari, čak i ako je njihova koncentracija vrlo mala.

Vrlo je važno primjetiti da loš okus i miris vode, osim što utječe na ljudski organizam, kvari i hranu i napitke koji se pripremaju i tretiraju s takvom vodom.

Voda ponekad zna biti zamućena, tj. zamagljena, neprozirna. Uzrok leži u prisustvu bakterija ili finih malih čestica koje su anorganskog porijekla te se ne otapaju, ili organskog porijekla koje voda pokupi tijekom svog puta od izvora do naših slavina - . Te čestice apsorbiraju i raspršuju zrake svjetlosti, te voda dobija neproziran izgled.

Neka kućanstva imaju žućkasto obojenu vodu. Ta obojenost je organske prirode, a uzrokovana je zbog prisustva raspršenih mikroskopskih čestica u vodi. Stvara se usred prolaska vode kroz močvarna tla, te probijanja kroz tresetastu zemlju. Uzrok leži u površinskim i plitkim izvorištima.

Obojenost često uzrokuju i tanini, što nije uvijek vidljivo u čaši vode, ali se jasno poznaje u bijeloj tuš kadi. Kod bijele pozadine možemo vidjeti i najmanje promjene u boji vode.

Mnogo jača obojenost vode izražena je kod prisutnosti željeza u vodi. Ovisno o tipu i stanju željeza u vodi, kada počnemo točiti voda može ali i ne mora biti prozirna. Voda sa otopljenim željezom u prvom trenutnku može izgledati čista i prozirna, no uslijed stajanja i izloženosti zraku, ili tijekom grijanja može postati smeđe-crvena. Voda sa željezom vrlo je neprijatna za piće

UZROCI ONEČIŠĆENJA VODE

Voda je jedana od najjačih agresivnih otapala na svijetu. Poznata kao "univerzalno otapalo" ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe. Voda će otapati količinu tvari sve dok novonastala otopina ne postigne zasićenje.

Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari (neke prirodno nastale, druge stvorene od strane ljudi) te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.

Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode su slijedeći:

• Otpadna voda naselja (kanalizacije, odlagališta otpada) koja se nepročišćena ispušta u podzemne ili površinske vode
• Intenzivna poljoprivreda
• Otpadne vode prometnica (mineralna ulja)
• Utjecaj zagađenja iz atmosfere (kisele kiše )
• Korištenje kemikalija u procesu obrade voda

1. Utjecaj otpadnih voda

Mnogi gradovi u Hrvatskoj nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer se na takav način nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodotokove te zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta .
Dodatan problem predstavlja činjenica da u Hrvatskoj nije riješen problem odlaganja komunalnog otpada na adekvatan način, što dodatno predstavlja veliku opasnost jer oborinske vode – kiša ili snijeg otapaju mnoge potencijalno opasne tvari koje postoje na deponijama otpada. Otipivši se u takvoj vodi, one nastavljaju put u podzemlje te predstavljaju izuzetnu opasnost za izvorišta i vodocrpilišta.

2. Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na vode
U područjima intenzivne poljoprivrede, oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.
Budući da je jedan od glavnih sastojaka umjetnih gnojiva dušik (kemijski znak: N) to predstavlja i glavni izvor zagađenja voda spojevima dušika, nitratima i nitritima.
Pesticidi i herbicidi ( DDT, Lindan ) na isti način dospjevaju u vodocprilišta.

3. Utjecaj prometnica na vode
Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl. kada, naravno, nepročišćene odlaze u zemlju i dalje u vodotokove.

4. Utjecaj kiselih kiša
Nitrati i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.

5. Korištenje kemikalija u procesu obrade vode
Redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće.Po zdravlje su najopasnije posljedice dezinfekcija vode klorom.
Klor uveden u vodu se otapa, a djelom s njom reagira i pri tom disproporcionira. Nastala hipoklorasta kiselina je slaba i nestabilna, pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika. Klor koji nije kemijski reagirao ostaje otopljen u vodi i ta se otopina naziva klorna voda. Zbog oslobođenog nascentnog kisika klorna voda djeluje baktericidno, pa se u malim količinama rabi za sterilizaciju vode za piće.

Klor valja oprezno primjenjivati pri pripremi vode za piće, jer ako voda sadrži suviše organskih tvari, u reakciji s klorom nastaju trihalometani tj. kloroform i ugljik- tetraklorid.
Te su tvari izuzetno toksične i kancerogene oštećujući jetru i bubrege.

Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode koji nemaju ni okus ni miris, tijekom istraživanja sa životinjama u laboratoriju uzrokovali su karcinom, kao i reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.

Zbog bistrenja vode tj. eliminacije mulja i sitnih čestica zemlje i pijeska iz vode uz klor voda se obrađuje i pomoću aluminijeva sulfata.
Tu se voda najprije filtrira zbog uklanjanja većeg krutog otpada. Zatim se kemijski obrađuje pomoću aluminijeva sulfata, koji stvara želatinozni talog hidratiziranog aluminijeva hidroksida. Pri dobro podešenom pH vode, želatinozni talog povlači sa sobom i sitne suspendirane čestice iz vode, kao i humusne tvari. Dobivena smjesa se provodi kroz taložne bazene, u kojima nastali talog sedimentira i ponovo se filtrira.