TEHNOLOGIJE DEZINFEKCIJE

Tehnologija dezinfekcije ubija ili odstranjuje biološke zagađivače koji se nalaze u vodi. Četiri glavne tehnologije koje se koriste u dezinfekciji vode su: kloriranje, mikrofiltracija, ozonizacija i ultraljubičasto svjetlo.

KLORIRANJE
Klor uveden u vodu se otapa, a djelom s njom reagira i pri tom disproporcionira. Nastala hipoklorasta kiselina je slaba i nestabilna, pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika. Klor koji nije kemijski reagirao ostaje otopljen u vodi i ta se otopina naziva klorna voda. Zbog oslobođenog nascentnog kisika klorna voda djeluje baktericidno, pa se u malim količinama rabi za sterilizaciju vode za piće.

Klor valja oprezno primjenjivati pri pripremi vode za piće, jer ako voda sadrži suviše organskih tvari, u reakciji s klorom nastaju izuzetno toksične i kancerogene tvari.

Aquapur sustavi NE koriste ovu tehnologiju

MIKROFILTRACIJA
Kod mikrofiltracije se koristi filter sa porama manjim od 0.2 mikrona kako bi se fizički spriječio prolazak biološkog zagađivača. Mono blok ugljena je općenito prihvaćen kod mikrofiltracije.

Aquapur sustavi koriste ovu tehnologiju

OZONIZACIJA
Tretman ozonom se općenito koristi u širokoj komercijalnoj i industrijskoj upotrebi. Primjenom ozona se oksidiraju organski zagađivači u sličnom smislu kao što to čini i klor. Generator ozona mijenja kisik iz zraka u O3 ili ozon. Kao i kod klorizacije, za dezinfekciju su potrebni određeni koncentrat i vrijeme djelovanja. Ozon je učinkovit kod patogenih bakterija poput crijevnih bakterija i legionela, ali nije učinkovit protiv tvrdokornih cista poput cryptosporidium ili giardia lamblia bez upotrebe visokog koncentrata i dugog vremena djelovanja.

Aquapur sustavi NE koriste ovu tehnologiju

ULTRALJUBIČASTO SVJETLO (UV)
Utjecaj na vodu putem UV postoji od početka vremena preko prirodnog sunčevog svjetla.
Moderna UV upotreba koristi UV cijev u čistom pleksiglas ili kvarc okruženju oko kojeg teče netretirana voda. UV svjetlo uništava genetski materijal patogena poput caliform bacteria i legionella, te ih učinkovito neutralizira i sprečava u razmnožavanju.

Aquapur sustavi koriste ovu tehnologiju UV sterilizacijom

DESTILACIJA
Destilacijom se postiže visoka kvaliteta, djelujući na vodu grijanjem sve dok ne ispari. Para prolazi kroz kondenzacijsku spiralu, gdje se hladi i kondenzira natrag u tekućinu u posebnom odjeljku. Iz toga slijedi da će štetna tvar koja je postojala u vodi, prilikom pretvaranju u paru ostati u odjeljku grijanja, a kondenzirana voda u sljedećem će odjeljku biti bez zagađivača. Održavanje destilacijskog dijela obično uključuje čišćenje dijelova koji se koriste kod zagrijavanja. Destilacijom se općenito osigurava visoki stupanj učinkovitosti protiv velikog broja štetnih tvari po zdravlje.

Destilacija pak ne djeluje kod štetnih tvari poput benzena i radona, koji djeluju putem štetne pare, a tako mogu onda putem pare i putovati kroz sustav destilacije.

Energija koja je potrebna za destilaciju i relativno dugo vrijeme proizvodnje, ograničavaju upotrebu.

Aquapur sustavi NE koriste ovu tehnologiju

AKTIVNI UGLJEN

Aktivni ugljen podrazumijeva amorfni oblik ugljena tj. nema pravilnu strukturu atoma poput elementarnog ugljena: dijamanta ili grafita.
Nastaje spaljivanjem drva, orahovih ili kokosovih ljuski ili drugih ugljenih "materijala". Ugljen postaje aktvan grijanjem na 1000 °C u odsustvu kisika. Takvo tretiranje uklanja ostatke nekarbonatnih elemenata i tako stvara unutarnju mikrostrukturu sa vrlo velikom površinom, od čega se 98% nalazi u unutrašnjosti tretiranog ugljena.

Tehnologija granuliranog ugljena je dobro razvijena u cilju smanjenja širokog spektra estetskih zagađivača i dosta učinkovita u smanjenju nekih zagađivača štetnih po zdravlje poput "hlapivih organskih spojeva" – VOC's (benzen, tri-klor etilen, i sl.) koji se mogu absorbirati putem kože, ili kao radon koji se nalazi kao štetna para otopljena u vodi te se udiše za vrijeme tuširanja

Zbog svog molekularnog sastava, aktivni ugljen može dobro apsorbirati, tj. može preuzeti ili sakupiti mnoge organske molekule na svoju površinu.

Posebno dizajnirani mono blokovi komprimiranog aktivnog ugljena učinkoviti su u smanjivanju teških metala poput olova i žive. Mono blok filteri sa porama manjim od 0.2 mikrona također su često učinkoviti i kod bioloških zagađivača, no nikad u potpunosti.

SEDIMENTNI FILTER

Sedimentni filteri u Aquapur sustavima mogu biti s porama od 5 do 1 mikrona. Izrađen su od 100% čistih polipropilenskih vlakana.
Ovi filteri visoke kvalitete odstranjuje iz vode pijesak, hrđu, sitne čestice, blato i sl.

O PROČIŠĆAVANJU VODE

Ironično je to što se većina područja na zemlji suočava sa nestašicom pitke vode, na planetu čija površina je prekrivena čak ¾ vodom. Većina vode je dakako slana pa nije pitka upravo zbog te prevelike slanosti. Ostalo malo "svježe" vode koja preostaje, zarobljena je na polarnim ledenjacima i teško dostupna da bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovništva.
Većina prirodnih resursa pitke vode koja je upotrebljiva suočava se sa sve većim rastom broja stanovništva. Taj porast stanovništva povećava prohtjeve pa prirodni izvori nisu dostatni, a isto tako smanjuju mogućnost opskrbe biološkim i industrijskim zagađivanjem.

Većina stanovništva u zemljama u razvoju nije osiguralo odgovarajuće zbrinjavanje otpada niti infrastrukturu za opskrbu vodom te često pate od epidemija i drugih bolesti prenosivih nečistom vodom. Na tim područjima, vrlo se često rijeke i potoci koji se upotrebljavaju za piće, pranje i kuhanje, zagađuju direktno otvorenom kanalizacijom. U ostalim slučajevima nezaustavljiva industralizacija vodi do zagađenja voda na temelju nepravilnog zbrinjavanja kemijskog i nuklearnog otpada.

Ipak, dobre su vijesti te da pojedinci mogu preuzeti kontrolu nad svojom vlastitom kvalitetom vode i djelovati na skoro sve biološke i kemijske zagađivače koji se mogu pojaviti. Takva tehnologija također djeluje i na "estetske" onečišćivače koji uzrokuju da pitka voda ima neugodan okus, boju i miris.

Sustave za pročišćavanje vode možemo najjednostavnije podijeliti na Point Of Use (na točki korištenja, vezano uz jednu slavinu) i Point Of Entry (na točki ulaska, npr. na ulasku vode u kuću, zgradu, naselje) sustave za tretiranje vode.

NEDOSTACI VODE IZ BOCA

Vijeće za zaštitu prirodnih resursa (Natural Resources Defense Council) provelo je 1999. godine istragu o kvaliteti 103 vrsta vode iz boce koja se prodavala u SAD-u- Na uzorku od više od 1000 boca otkrili su da 30% vrsta vode nije zadovoljilo barem jedan uzorak prema propisima za pitku vodu i to zbog onečišćenja ili visoke razine mikroorganizama.

Najnoviji dokaz o neispravnosi vode u bocama hrvatskog najvećeg proizvođača vode dogodio se u rujnu 2005. godine. Preko 40 velikih kamion-šlepera sa bocama vode bilo je spremno u riječkoj luci da prekrca vodu predmetnog proizvođača u više od 40 kontejnera na putu za SAD, kada je inspekcija od strane kupca utvrdila nepostojanje ispravnosti u svim segmentima navedene vode. Sva voda vraćena je u Zagreb i uništena.

Svakodnevni trošak i problemi oko nošenja od trgovine do doma svakako ne idu u prilog kupovini istih.

IZVOD IZ STATISTIČKOG LJETOPISA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2002.

• Od 588 milijuna m3 ispuštenih upotrebljenih voda iz industrije, pročišćava se samo 3,8%
• Od 125 milijuna m3 otpadnih voda kanalizacije, koje gravitiraju Crnomorskom slivu (Dunav, Drava, Mura, Sava, Kupa, Una, Lonja i Bosut), pročišćava se 37,6%
• Emisije NOx( dušikov oksid ) porasle su od 65.000 t/god u 1995. god. na 77.000 t/god. u 2000. god., ili za 18,5%
• Emisije NH 3 porasle su od 25.000. t/god. u 1995. god. na 30.000. t/god. u 2000. god. ili za 20%. Ove emisije imaju direktan utjecaj na zakiseljavanje tla i voda.
• Direktno se godišnje izbacuje u atmosferu 265-550 tona štetnih tvari kao što su: olovo, kadmij, živa, arsen, krom, selen, bakar, nikl i cink.

Prednje navode potvrđuju i nadopunjuju istraživanja u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio Sabor (NN br. 46(2002), u kojima se navodi:

• U Hrvatskoj se pročišćava vrlo mali dio otpadnih voda, tako da su u panonskom području Hrvatske rijeke najčešće u cijelom toku za jednu razinu kvalitete ispod željene, uglavnom zbog izravnog ispuštanja otpadnih voda iz domaćinstava i poljoprivrednih uzgojnih jedinica.
• Tijek rijeke Save nizvodno od Zagreba svrstan je čak u III. i IV. vrstu, pa analogno tome zadovoljava samo industrijske potrebe. Lijeve pritoke Save u pravilu imaju visoku biološku potrošnju kisika i visok i sadržaj dušika, fosfora i bakteriološkog zagađenja. U ulazu u Hrvatsku Drava i Mura raspoređene su u III. vrstu. Nizvodno te rijeke kao i Dunav pripadaju II. vrsti, a to su vode koje se u smislu Uredbe o klasifikaciji voda (NN br. 77(98) ne mogu bez odgovarajućeg pročišćavanja koristiti za piće.

Postoji stalna opasnost od zagađenja površinskih i podzemnih voda zbog kiselih kiša, a posebno u kraškim područjima, zbog propusnosti tih masiva, koji ne omogućavaju prirodno filtriranje zagađenih voda.

• Veliki gradovi nemaju adekvatne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, jer se 81% otpadnih voda pročišćava mehanički (neefikasan način), 6 % biološki, dok ne postoje danas u svijetu prihvaćeni i efikasni uređaji za mehaničko, biološko i kemijsko pročišćavanje otpadnih voda.
U okviru Dunavske Konvencije na području Save, Drave, Kupe i Dunava, 1995. godine utvrđene su 22 crne točke, 18 zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda u velikim gradovima (Belišće, Belje, Čakovec, Karlovac, Koprivnica, Osijek, Sisak, Slavonski brod, Varaždin, Vrbovec, Vukovar, Zagreb) i 4 zbog ispuštanja otpadnih voda iz industrijskih postrojenja (željezara, kemijske i prehrambene industrije).

Autori ovih istraživanja u najvažnije probleme svrstavaju:
- mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
- zagađenja izvorišta, podzemnih i površinskih voda, i
- slabo funkcioniranje izgrađenih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

• Analize uzoraka tla s 87 bioindikacijskih ploha pokazale su da su tla u nekim šumskim područjima (Gorski kotar, područje Zagreba i nizinske šume) na 222 lokaliteta znatno opterećena s teškim metalima (Fe, Mn, Zn, Cu, Cr, Ni, Pb i Cd).
• Kiselost tala zbog kiselih kiša povećala se u zadnjih 25 godina u zapadnim djelovima Hrvatske preko 100 puta (Šumarski institut Jastrebarsko-Zagreb, dr. J. Martinović).
• Stanje šuma, koje pokrivaju oko 37% kopnene površine Republike Hrvatske, pogoršava se zbog pojačanog pritiska štetnih plinova i kiselih kiša na taj ekosustav, pa time dolazi u pitanje zaštita bioraznolikosti. Najveću oštećenost pokazuju vrste drveća u brdsko-planinskim predjelima. Najoštećenije su gospodarski najvažnije vrste drveća, a to su obična jela i hrast lužnjak. Brijest je zapravo nestao iz naših šuma. Četinjače su oštećenije od listača.
Među kompleksnim uzrocima propadanja šuma najvažniji su zagađenost zraka, vode i tla (dušični i sumporni oksidi i teški metali) klimatske promjene, promjena prirodne kompozicije vrsta u korist komercijalnih i izgradnja retencija i akumulacija u ravničarskom dijelu zemlje.
• U najčešće uzroke zagađenosti voda spadaju kemijski parametri nitrati i amonijak.
• Na VI. Konferenciji stranaka konvencije o biološkoj raznolikosti (Haag, 2003.) konstantirano je da je ugrožavanje biološke raznolikosti poprimilo alarmantne razmjere, te je donijeta Deklaracija o zaustavljanju tog ugrožavanja do 2010. godine.
U prvom dijelu dani su alarmantni podaci o pročišćavanju otpadnih voda. Može se zaključiti da se otpadne vode uglavnom ne pročišćavaju. Posebno treba kazati da je mali broj, uređaja za kemijsko-biološko neutraliziranje nitrata i teških metala.

U većim gradovima, stari mješoviti sustavi odvodnje, bez kišnih rasterećenja, uglavnom su u lošem stanju. Noviji izgrađeni sustavi odvodnje sa središnjim uređajem za pročišćavanje, povezani s više okolnih naselja, nisu zatvorene funkcionalne cjeline sustava zaštite voda, te se dio otpadnih voda i dalje nepročišćeno ispušta u vodotoke.

U Hrvatskoj je izgrađen 81 komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, od toga je: 22 uređaja s prethodnim stupnjem, 26 s I. stupnjem, te 34 s II. stupnjem pročišćavanja otpadnih voda. Najviše izgrađenih uređaja se nalazi u području primorsko-istarskih slivova.

Od 12% količine otpadnih voda od stanovništva koje se pročišćava u Hrvatskoj, 52% se pročišćava na I stupnju pročišćavanja, odnosno mehaničkom pročišćavanju, koje nije efikasno u našem slučaju. Svega 37% otpadnih voda se pročišćava na II stupnju pročišćavanja, mehaničko-biološkom stupnju, koji se smatra učinkovitijim za zaštitu voda. To iznosi svega cca 4,4% ukupne količine otpadnih voda stanovništva.

Nije teško zaključiti da je kapacitet prihvata vodotoka koji gravitiraju Podunavlju nedovoljan za prihvat nepročišćenih voda, što dovodi do poremećaja ekološke ravnoteže i samih ekosustava . Ukoliko se tome pribroji i prekogranični donos (iz nama susjednim zemalja) nitrata i teških metala kiselim kišama, ukupno opterećenje tog ekosustava ovim štetnim tvarima, kao što se vidi iz naprijed navedenih priloga, iznad je dozvoljenih vrijednosti.

Posebno zabrinjava podatak, odnosno scenarij, iz koga slijedi da će se prekogranični donos nitrata i teških metala na naše područje povećavati, što će imati nesagledive posljedice na okoliš.

Kao dodatak naprijed navedene sumorne Analize stanja, interesantne su izjave mjerodavnih i odgovornih za zaštitu okoliša Hrvatske, u dijelu koji se odnosi na problem pročišćavanja otpadnih voda - Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001.) između ostalog izjavljuje, prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001):

"Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode".

Dr. Viktor Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16(2001): " Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi".

ONEČIŠĆENJA U VODI

Do danas je identificirano preko 800 onečišćenja u vodi, no samo ih se desetak pažljivo prati.

Čak i najmanje izlaganje brojnim onečišćenjima znači opasne posljedice po ljude – uključujući nelagodu, bolesti, oštećenja živaca, jetre, čak i rak.

Postoje tri grupe zagađenja u vodi:

1. Metali: olovo, živa, aluminij, arsen, kadmij, koji ako su prisutni i u vrlo maloj mjeri uzrokuju bolesti kao što je rak, poremećaje u mozgu, teška oboljenja želuca, čak i smrt.
   

2. Zagađenja poput herbicida, pesticida, trihalometana i ostalih spojeva nastalih reakcijom klora i organskih tvari u vodi, smatraju se izuzetno opasnima, a neka od njih i kancerogena. Mnogi od navedenih spojeva tek se sada otkrivaju kao vrlo opasni po zdravlje.

3. Bakterije, poput Escherichia Coli, Salmonela i paraziti-ciste, kao što je Kriptosporidija i Giardia uzrokuju teška oboljenja, čak i smrt. Prisustvo klora ne može ukloniti neke od navedenih bakterija, posebno ciste.

POVEĆANA TVRDOĆA – nastaje uslijed prisustva kalcija i magnezija. Tvrda voda oštećuje naš organizam taložeći svoj anorganski sastav na stijenkama naših krvnih žila, na kostima i zglobovima, u bubrezima i žuči, moždanim stanicama i sl. Na taj način trajno zakrečuje naše tijelo. Tvrda voda oštećuje kućne vodovodne instalacije, slavine, bojlere, perilice rublja i posuđa, glačala i sl.

KLOR – uvijek prisutan u većoj ili manjoj mjeri u vodi iz slavine. Uništava moždane stanice kod ljudi, naročito kod djece u razvoju. Izaziva rak.

Nedavno je objavljeno u amričkom časopisu "American Journal of Public Health" da je dokazana veza između količine klora u vodi i raka mokraćnog mjehura i debelog crijeva. Prvi bojni otrov čovjek je osmislio na bazi klora. Klor je i osnovni sastojak većine dezinfekcijskih sredstava.

TRIHALOMETANI – kancerogeni spojevi koji nastaju kada se u kloriranoj vodi poveća razina organskih kemijskih spojeva. Izazivaju rak debelog crijeva, žučnog mjehura.

NITRATI – dolaze u vodu preko kiselih kiša i umjetnog gnojiva, kokošjeg ili ptičjeg izmeta. U vodi nitrati uzrokuju rak, a dokazano je da se stanje samo pogoršava.

Nitrati u vodi povećavaju rizik od rijetkog poremećaja krvi poznatog kao "sindrom plave djece"- djeca koju roditelji hrane iz bočice pripremljene vodom iz slavine, čak i ako je prokuhana.

TEŠKI METALI, posebno OLOVO – potječu od olovnih cijevi. Olovo je kumulativni otrov koji ozboljno utječe na centralni živčani sustav. Istraživanja pokazuju da izlaganje olovu može utjecati na inteligenciju, izaziva poremećaje u mentalnom razvoju djece, visoki krvni tlak kod odraslih. Visoke koncentracije olova mogu uzrokovati zatajenje rada bubrega, spontane pobačaje i smrtnost djece.

ŽIVA – u vodu ulazi uslijed erozije prirodnih odlagališta, otpadnih tvari iz rafinerija i tvornica te otpadnih voda sa smetlišta i farmi. Može uzrokovati oštećenje bubrega

AZBEST - u vodu može ući uslijed erozije prirodnih odlagališta ili iz otpadnih voda tvornica stakla ili elektroničke opreme. Kronično izlaganje može uzrokovati oštećenje kože, probleme s cirkulacijom i povećanu opasnost od pojave karcinoma kože.

KROM – uzrokuje alrgijski dermatitis

ALUMINIJ –u komunalnim društvima i javnom vodovodu dodaje se radi bistrenja. Ukoliko ga ima previše uzrokuje probleme u želucu, nateknuće ustiju, očiju, oštećuje bubrege.

ARSEN – izaziva nekroze kože, karcinome kože, probleme s cirkulacijom, karcinome bubrega i pluća.

BARIJ – povećava krvni tlak

KADMIJ – dospjeva u vode putem industrijskog otpada, preko zagađenih krajeva, putem umjetnih gnojiva ili vodoinstalacijskih cijevI. Kadmij oksid uzrokuje karcinom u ljudi, a dokazi govore u prilog raku prostate i bubrega

RADIONUKLIDI - su radioaktivni i po zdravlje opasni kontaminanti.

Radon je radioaktivni plin koji se javlja u prirodi te nema okusa, mirisa niti boje. Radon nastaje prirodnim raspadom urana te se javlja u tlu i stijenama koje sadrže uran, granit, škriljevac i uranov smolinac. Većina radona se iz tla i stijena bezopasno isparava u atmosferu. Međutim, radon se može rastopiti i nakupiti u podzemnim vodenim izvorima kao što su bunari

PESTICIDI i HERBICIDI – dospjevaju u vodu ispiranjem s poljoprivrednih površina i izuzrtno su opasni po zdravlje ljudi

BAKTERIJE I VIRUSI – prisutni su u gotovo svakom bunarskoj vodi, vodi iz gustirne. Izuzetno opasni organizmi po naše zdravlje. Dolaze u vodu preko životinjskih farmi, posebno nakon obilnih kiša ili otapanja snijega.

HLAPIVI ORGANSKI SPOJEVI – skupina organskih kemikalija koja može procuriti u podzemne vode ili biti ispuđštena u jezera, rijeke ili potoke iz naftnih ili kemijskih tvornica ili tvornivca plastike, deponija otpada, kemijskih čistionica ili naftnih spremnika. Uzrokuju probleme s jetrom, anemijom, oštećuju bubrege i slezenu, te povećavaju opasnost od karcinoma.

ESTETSKI ONEČIŠĆIVAČI VODE

Postoji nekoliko stvari u životu koje uzimamo "Zdravo za gotovo". Voda je najčešće jedna od njih. Svakodnevno koristimo tu životnu tekućinu, a istodobno je najčešća molekula na našoj kugli.

Ukoliko dođe do prvih problema sa vodom, odmah ćemo se zabrinuti – i to opravdano, jer voda koju pijemo, u kojoj kuhamo, s kojom se tuširamo zaokuplja našu pažnju.

Uočljivi problemi s vodom javljaju se u obliku lošeg ukusa, mirisa, muteži i sl. Budući da je voda "univerzalno otapalo", ona će na putu do naših slavina otopiti mnoge raličite tvari – plinove, minerale, organske tvari.

Loš okus i miris vode najčešće dolaze zajedno, te je teško razlučiti jedno od drugoga..

Redovna pojava u vodi iz slavine je okus i miris klora koji se vrlo lako uočava. Kloriranje je rodovna pojava u javnom vodovodu kako bi se uništili mikroorganizmi, no s druge strane predstavlja realnu opasnost po ljudsko zdravlje.

Visoka koncentracija minerala ima za posljedicu neprijatan i lagano gaziran i slankast okus, a okus vode po metalu nastaje u prisustvu željeza i mangana.

Često miris vode zna podsjećati na pokvarena jaja. To uzrokuje hidrogen sulfid.

Različiti mirisi i okusi vode mogu nastati zbog prisustva organskih tvari, čak i ako je njihova koncentracija vrlo mala.

Vrlo je važno primjetiti da loš okus i miris vode, osim što utječe na ljudski organizam, kvari i hranu i napitke koji se pripremaju i tretiraju s takvom vodom.

Voda ponekad zna biti zamućena, tj. zamagljena, neprozirna. Uzrok leži u prisustvu bakterija ili finih malih čestica koje su anorganskog porijekla te se ne otapaju, ili organskog porijekla koje voda pokupi tijekom svog puta od izvora do naših slavina - . Te čestice apsorbiraju i raspršuju zrake svjetlosti, te voda dobija neproziran izgled.

Neka kućanstva imaju žućkasto obojenu vodu. Ta obojenost je organske prirode, a uzrokovana je zbog prisustva raspršenih mikroskopskih čestica u vodi. Stvara se usred prolaska vode kroz močvarna tla, te probijanja kroz tresetastu zemlju. Uzrok leži u površinskim i plitkim izvorištima.

Obojenost često uzrokuju i tanini, što nije uvijek vidljivo u čaši vode, ali se jasno poznaje u bijeloj tuš kadi. Kod bijele pozadine možemo vidjeti i najmanje promjene u boji vode.

Mnogo jača obojenost vode izražena je kod prisutnosti željeza u vodi. Ovisno o tipu i stanju željeza u vodi, kada počnemo točiti voda može ali i ne mora biti prozirna. Voda sa otopljenim željezom u prvom trenutnku može izgledati čista i prozirna, no uslijed stajanja i izloženosti zraku, ili tijekom grijanja može postati smeđe-crvena. Voda sa željezom vrlo je neprijatna za piće

UZROCI ONEČIŠĆENJA VODE

Voda je jedana od najjačih agresivnih otapala na svijetu. Poznata kao "univerzalno otapalo" ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe. Voda će otapati količinu tvari sve dok novonastala otopina ne postigne zasićenje.

Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari (neke prirodno nastale, druge stvorene od strane ljudi) te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.

Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode su slijedeći:

• Otpadna voda naselja (kanalizacije, odlagališta otpada) koja se nepročišćena ispušta u podzemne ili površinske vode
• Intenzivna poljoprivreda
• Otpadne vode prometnica (mineralna ulja)
• Utjecaj zagađenja iz atmosfere (kisele kiše )
• Korištenje kemikalija u procesu obrade voda

1. Utjecaj otpadnih voda

Mnogi gradovi u Hrvatskoj nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer se na takav način nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodotokove te zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta .
Dodatan problem predstavlja činjenica da u Hrvatskoj nije riješen problem odlaganja komunalnog otpada na adekvatan način, što dodatno predstavlja veliku opasnost jer oborinske vode – kiša ili snijeg otapaju mnoge potencijalno opasne tvari koje postoje na deponijama otpada. Otipivši se u takvoj vodi, one nastavljaju put u podzemlje te predstavljaju izuzetnu opasnost za izvorišta i vodocrpilišta.

2. Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na vode
U područjima intenzivne poljoprivrede, oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.
Budući da je jedan od glavnih sastojaka umjetnih gnojiva dušik (kemijski znak: N) to predstavlja i glavni izvor zagađenja voda spojevima dušika, nitratima i nitritima.
Pesticidi i herbicidi ( DDT, Lindan ) na isti način dospjevaju u vodocprilišta.

3. Utjecaj prometnica na vode
Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl. kada, naravno, nepročišćene odlaze u zemlju i dalje u vodotokove.

4. Utjecaj kiselih kiša
Nitrati i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.

5. Korištenje kemikalija u procesu obrade vode
Redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće.Po zdravlje su najopasnije posljedice dezinfekcija vode klorom.
Klor uveden u vodu se otapa, a djelom s njom reagira i pri tom disproporcionira. Nastala hipoklorasta kiselina je slaba i nestabilna, pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika. Klor koji nije kemijski reagirao ostaje otopljen u vodi i ta se otopina naziva klorna voda. Zbog oslobođenog nascentnog kisika klorna voda djeluje baktericidno, pa se u malim količinama rabi za sterilizaciju vode za piće.

Klor valja oprezno primjenjivati pri pripremi vode za piće, jer ako voda sadrži suviše organskih tvari, u reakciji s klorom nastaju trihalometani tj. kloroform i ugljik- tetraklorid.
Te su tvari izuzetno toksične i kancerogene oštećujući jetru i bubrege.

Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode koji nemaju ni okus ni miris, tijekom istraživanja sa životinjama u laboratoriju uzrokovali su karcinom, kao i reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.

Zbog bistrenja vode tj. eliminacije mulja i sitnih čestica zemlje i pijeska iz vode uz klor voda se obrađuje i pomoću aluminijeva sulfata.
Tu se voda najprije filtrira zbog uklanjanja većeg krutog otpada. Zatim se kemijski obrađuje pomoću aluminijeva sulfata, koji stvara želatinozni talog hidratiziranog aluminijeva hidroksida. Pri dobro podešenom pH vode, želatinozni talog povlači sa sobom i sitne suspendirane čestice iz vode, kao i humusne tvari. Dobivena smjesa se provodi kroz taložne bazene, u kojima nastali talog sedimentira i ponovo se filtrira.

PROBLEMI S VODOM

Voda pokriva 70% zemljine površine, no manje od 1% sve slatke vode u svijetu, odnosno 0,007 % sveukupne vode, dostupno je za ljudsku uporabu. Čista, kvalitetna i sigurna voda osnovna je potreba našeg društva. Dvije trećine ljudske populacije na svijetu nema vodu koja je zdrava za piće. Više od 5 milijuna djece mlađe od 5 godina umire godišnje od bolesti povezanih uz vodu. I naše tijelo je 70% voda.

Voda za piće mora biti:
- dostupna
- bez bolesti
- bez otrova
- bez neugodnog mirisa
- kristlno prozirna (bez zamućenja i boje)
- bez aditiva
- svježeg okusa

Zdravstveni problemi uslijed zagađene vode iz slavine:

- Dijarea (proljev), ili čak smrtna želučano-crijevna oboljenja
- Alzhajmerova bolest – uslijed poremećaja u mozgu
- Rak
- Smanjenje plodnosti

Zašto sve više ljudi pije vodu iz boca?
- Ukusnija je od vode iz slavine
- Svijest o zdravijem načinu života i dijetama
- Zabrinutost zbog umjetnih aditiva u svim sokovima te zbog nečistoća u vodi iz slavine

Prema podacima UN-a danas 1.2 milijarde ljudi na Zemlji nema dovoljnu količinu pitke vode, a 2,5 milijardi ljudi nema osnovne sanitarne uvjete, te živi u područjima bez kanalizacijskih sustava. Do 2025. godine 3.5 milijardi ljudi osjećat će nestašicu pitke vode.

Hrvatska ima tu sreću pa se nalazi na geografskom području bogatom nadzemnim i podzemnim vodama. Kako kvaliteta te vode ovisi o nama, morali bi biti svjesni svoga negativnog utjecaja i nastojati ga smanjiti što je više moguće.

Splitski hidrolog dr. Ognjen Bonacci rekao je da godišnja količina slatke vode u Hrvatskoj po stanovniku iznosi nešto manje od šest tisuća kubičnih metara. Od ukupne godišnje potrošnje vode u Hrvatskoj, oko 45 posto se troši u vodoopskrbi, od čega se gubi skoro polovica, podaci su vodoprivrednih vlasti. Vodeni tokovi i podzemne vode su uz to i dalje izloženi velikim onečišćivačima. Najveći problem očuvanja slatke vode u Hrvatskoj su nerazvijena i stara mreža odvodnje te nedovoljno pročistača za vodu, službeni su podaci.

Stručnjaci upozoravaju i na onečišćenost hrvatskih rijeka i nacionalnih parkova, poglavito Plitvičkih jezera zbog loše kanalizacije. Posla ima i previše i stoga je upravo zaštita voda definirana kao jedna od glavnih zadaća državne gospodarske politike.

Unatoč bogatim prirodnim izvorima, svojom nebrigom mi ih kontinuirano uništavamo, a najbolje u prilog tome govori izjava od Dr. Viktora Simončića, jedanog od vodećih europskih stručnjaka za zaštitu okoliša:

" Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi".

(Izvor: Statistički ljetopis RH za 2002.godinu, prema INA, 16-2001)

VAŽNOST VODE U ORGANIZMU

Voda regulira sve važnije procese u našem tijelu: disanje, probavu, stolicu, temperaturu tijela, metabolizam...

Voda obnaša funkcije otapanja i prijenosa hranjivih tvari do stanica, ali i izbacivanja neusvojenih tvari i različitih toksina iz našeg tijela.

Tijekom godine popijemo više od 1000 litara vode, a dnevno kroz naše bubrege protiječe oko 180 litara. Svakoga dana izlučimo oko 4,5 litre vode. Ako udio vode u našem organizmu padne za 2% osjećamo umor, a izgubimo li samo 20% vode gubimo svijest, a ubrzo zatim i umiremo. Zrak koji udišemo mora biti potpuno prožet vodom prije ulaska u pluća – prema tome, ni disati ne možemo bez vode.

Vrlo je važno piti dovoljne količine vode dnevno, od 2 do 2,5 litre. Količina vode koju morate konzumirati ovisi o nekoliko stvari: veličini vašeg tijela, vašoj fizičkoj aktivnosti, pa čak i klimi - budući da se vaše tijelo nastoji zagrijati ili ohladiti.

Vodu pijemo radi zdravlja, i u njoj ne smijemo tražiti ništa osim vode –H2O – dva atoma vodika i jedan atom kisika vezani u molekulu vode. Sve ono ostalo što izlazi iz naše slavine, a nije H2O, najvećim je dijelom nečistoća.

Voda je također:

• sastavni dio većine stanica u našem tijelu
• najveći dio naših krvnih i limfnih sustava te ujedno prenosi hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne tvari
• pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari
• pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji pomažu u kontroliranju krvnog tlaka
• ovlažuje oči, usta i nazalne putove
• osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće
• apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi
• pomaže u podmazivanju zglobova i dio je naše krvi, znoja, suza i sline