IZVOD IZ STATISTIČKOG LJETOPISA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2002.

• Od 588 milijuna m3 ispuštenih upotrebljenih voda iz industrije, pročišćava se samo 3,8%
• Od 125 milijuna m3 otpadnih voda kanalizacije, koje gravitiraju Crnomorskom slivu (Dunav, Drava, Mura, Sava, Kupa, Una, Lonja i Bosut), pročišćava se 37,6%
• Emisije NOx( dušikov oksid ) porasle su od 65.000 t/god u 1995. god. na 77.000 t/god. u 2000. god., ili za 18,5%
• Emisije NH 3 porasle su od 25.000. t/god. u 1995. god. na 30.000. t/god. u 2000. god. ili za 20%. Ove emisije imaju direktan utjecaj na zakiseljavanje tla i voda.
• Direktno se godišnje izbacuje u atmosferu 265-550 tona štetnih tvari kao što su: olovo, kadmij, živa, arsen, krom, selen, bakar, nikl i cink.

Prednje navode potvrđuju i nadopunjuju istraživanja u sklopu Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, koji je prihvatio Sabor (NN br. 46(2002), u kojima se navodi:

• U Hrvatskoj se pročišćava vrlo mali dio otpadnih voda, tako da su u panonskom području Hrvatske rijeke najčešće u cijelom toku za jednu razinu kvalitete ispod željene, uglavnom zbog izravnog ispuštanja otpadnih voda iz domaćinstava i poljoprivrednih uzgojnih jedinica.
• Tijek rijeke Save nizvodno od Zagreba svrstan je čak u III. i IV. vrstu, pa analogno tome zadovoljava samo industrijske potrebe. Lijeve pritoke Save u pravilu imaju visoku biološku potrošnju kisika i visok i sadržaj dušika, fosfora i bakteriološkog zagađenja. U ulazu u Hrvatsku Drava i Mura raspoređene su u III. vrstu. Nizvodno te rijeke kao i Dunav pripadaju II. vrsti, a to su vode koje se u smislu Uredbe o klasifikaciji voda (NN br. 77(98) ne mogu bez odgovarajućeg pročišćavanja koristiti za piće.

Postoji stalna opasnost od zagađenja površinskih i podzemnih voda zbog kiselih kiša, a posebno u kraškim područjima, zbog propusnosti tih masiva, koji ne omogućavaju prirodno filtriranje zagađenih voda.

• Veliki gradovi nemaju adekvatne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, jer se 81% otpadnih voda pročišćava mehanički (neefikasan način), 6 % biološki, dok ne postoje danas u svijetu prihvaćeni i efikasni uređaji za mehaničko, biološko i kemijsko pročišćavanje otpadnih voda.
U okviru Dunavske Konvencije na području Save, Drave, Kupe i Dunava, 1995. godine utvrđene su 22 crne točke, 18 zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda u velikim gradovima (Belišće, Belje, Čakovec, Karlovac, Koprivnica, Osijek, Sisak, Slavonski brod, Varaždin, Vrbovec, Vukovar, Zagreb) i 4 zbog ispuštanja otpadnih voda iz industrijskih postrojenja (željezara, kemijske i prehrambene industrije).

Autori ovih istraživanja u najvažnije probleme svrstavaju:
- mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
- zagađenja izvorišta, podzemnih i površinskih voda, i
- slabo funkcioniranje izgrađenih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

• Analize uzoraka tla s 87 bioindikacijskih ploha pokazale su da su tla u nekim šumskim područjima (Gorski kotar, područje Zagreba i nizinske šume) na 222 lokaliteta znatno opterećena s teškim metalima (Fe, Mn, Zn, Cu, Cr, Ni, Pb i Cd).
• Kiselost tala zbog kiselih kiša povećala se u zadnjih 25 godina u zapadnim djelovima Hrvatske preko 100 puta (Šumarski institut Jastrebarsko-Zagreb, dr. J. Martinović).
• Stanje šuma, koje pokrivaju oko 37% kopnene površine Republike Hrvatske, pogoršava se zbog pojačanog pritiska štetnih plinova i kiselih kiša na taj ekosustav, pa time dolazi u pitanje zaštita bioraznolikosti. Najveću oštećenost pokazuju vrste drveća u brdsko-planinskim predjelima. Najoštećenije su gospodarski najvažnije vrste drveća, a to su obična jela i hrast lužnjak. Brijest je zapravo nestao iz naših šuma. Četinjače su oštećenije od listača.
Među kompleksnim uzrocima propadanja šuma najvažniji su zagađenost zraka, vode i tla (dušični i sumporni oksidi i teški metali) klimatske promjene, promjena prirodne kompozicije vrsta u korist komercijalnih i izgradnja retencija i akumulacija u ravničarskom dijelu zemlje.
• U najčešće uzroke zagađenosti voda spadaju kemijski parametri nitrati i amonijak.
• Na VI. Konferenciji stranaka konvencije o biološkoj raznolikosti (Haag, 2003.) konstantirano je da je ugrožavanje biološke raznolikosti poprimilo alarmantne razmjere, te je donijeta Deklaracija o zaustavljanju tog ugrožavanja do 2010. godine.
U prvom dijelu dani su alarmantni podaci o pročišćavanju otpadnih voda. Može se zaključiti da se otpadne vode uglavnom ne pročišćavaju. Posebno treba kazati da je mali broj, uređaja za kemijsko-biološko neutraliziranje nitrata i teških metala.

U većim gradovima, stari mješoviti sustavi odvodnje, bez kišnih rasterećenja, uglavnom su u lošem stanju. Noviji izgrađeni sustavi odvodnje sa središnjim uređajem za pročišćavanje, povezani s više okolnih naselja, nisu zatvorene funkcionalne cjeline sustava zaštite voda, te se dio otpadnih voda i dalje nepročišćeno ispušta u vodotoke.

U Hrvatskoj je izgrađen 81 komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, od toga je: 22 uređaja s prethodnim stupnjem, 26 s I. stupnjem, te 34 s II. stupnjem pročišćavanja otpadnih voda. Najviše izgrađenih uređaja se nalazi u području primorsko-istarskih slivova.

Od 12% količine otpadnih voda od stanovništva koje se pročišćava u Hrvatskoj, 52% se pročišćava na I stupnju pročišćavanja, odnosno mehaničkom pročišćavanju, koje nije efikasno u našem slučaju. Svega 37% otpadnih voda se pročišćava na II stupnju pročišćavanja, mehaničko-biološkom stupnju, koji se smatra učinkovitijim za zaštitu voda. To iznosi svega cca 4,4% ukupne količine otpadnih voda stanovništva.

Nije teško zaključiti da je kapacitet prihvata vodotoka koji gravitiraju Podunavlju nedovoljan za prihvat nepročišćenih voda, što dovodi do poremećaja ekološke ravnoteže i samih ekosustava . Ukoliko se tome pribroji i prekogranični donos (iz nama susjednim zemalja) nitrata i teških metala kiselim kišama, ukupno opterećenje tog ekosustava ovim štetnim tvarima, kao što se vidi iz naprijed navedenih priloga, iznad je dozvoljenih vrijednosti.

Posebno zabrinjava podatak, odnosno scenarij, iz koga slijedi da će se prekogranični donos nitrata i teških metala na naše područje povećavati, što će imati nesagledive posljedice na okoliš.

Kao dodatak naprijed navedene sumorne Analize stanja, interesantne su izjave mjerodavnih i odgovornih za zaštitu okoliša Hrvatske, u dijelu koji se odnosi na problem pročišćavanja otpadnih voda - Ministar Božo Kovačević na Donatorskoj konferenciji održanoj u Zagrebu (2001.) između ostalog izjavljuje, prema natpisu u listu tog Ministarstva (Okoliš, 108/2001):

"Glavni prioritet Hrvatske je pročišćavanje otpadnih voda. Ostale tranzicijske zemlje Europe, naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode".

Dr. Viktor Simončić, konzultant tog ministarstva i koordinator Strategije zaštite okoliša Hrvatske izjavljuje (INA, 16(2001): " Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi".