Ironično je to što se većina područja na zemlji suočava sa nestašicom pitke vode, na planetu čija površina je prekrivena čak ¾ vodom. Većina vode je dakako slana pa nije pitka upravo zbog te prevelike slanosti. Ostalo malo "svježe" vode koja preostaje, zarobljena je na polarnim ledenjacima i teško dostupna da bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovništva.
Većina prirodnih resursa pitke vode koja je upotrebljiva suočava se sa sve većim rastom broja stanovništva. Taj porast stanovništva povećava prohtjeve pa prirodni izvori nisu dostatni, a isto tako smanjuju mogućnost opskrbe biološkim i industrijskim zagađivanjem.
Većina stanovništva u zemljama u razvoju nije osiguralo odgovarajuće zbrinjavanje otpada niti infrastrukturu za opskrbu vodom te često pate od epidemija i drugih bolesti prenosivih nečistom vodom. Na tim područjima, vrlo se često rijeke i potoci koji se upotrebljavaju za piće, pranje i kuhanje, zagađuju direktno otvorenom kanalizacijom. U ostalim slučajevima nezaustavljiva industralizacija vodi do zagađenja voda na temelju nepravilnog zbrinjavanja kemijskog i nuklearnog otpada.
Ipak, dobre su vijesti te da pojedinci mogu preuzeti kontrolu nad svojom vlastitom kvalitetom vode i djelovati na skoro sve biološke i kemijske zagađivače koji se mogu pojaviti. Takva tehnologija također djeluje i na "estetske" onečišćivače koji uzrokuju da pitka voda ima neugodan okus, boju i miris.
Sustave za pročišćavanje vode možemo najjednostavnije podijeliti na Point Of Use (na točki korištenja, vezano uz jednu slavinu) i Point Of Entry (na točki ulaska, npr. na ulasku vode u kuću, zgradu, naselje) sustave za tretiranje vode.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar