petak, 27. lipnja 2008.

PROBLEMI S VODOM


Voda pokriva 70% zemljine površine, no manje od 1% sve slatke vode u svijetu, odnosno 0,007 % sveukupne vode, dostupno je za ljudsku uporabu. Čista, kvalitetna i sigurna voda osnovna je potreba našeg društva. Dvije trećine ljudske populacije na svijetu nema vodu koja je zdrava za piće. Više od 5 milijuna djece mlađe od 5 godina umire godišnje od bolesti povezanih uz vodu. I naše tijelo je 70% voda.

Voda za piće mora biti:
- dostupna
-
bez bolesti
-
bez otrova
-
bez neugodnog mirisa
-
kristlno prozirna (bez zamućenja i boje)
-
bez aditiva
-
svježeg okusa

Zdravstveni problemi uslijed zagađene vode iz slavine:
- Dijarea (proljev), ili čak smrtna želučano-crijevna oboljenja
- Alzhajmerova bolest – uslijed poremećaja u mozgu
- Rak
- Smanjenje plodnosti

Zašto sve više ljudi pije vodu iz boca?
-
Ukusnija je od vode iz slavine
-
Svijest o zdravijem načinu života i dijetama
-
Zabrinutost zbog umjetnih aditiva u svim sokovima te zbog nečistoća u vodi iz slavine


Prema podacima UN-a danas 1.2 milijarde ljudi na Zemlji nema dovoljnu količinu pitke vode, a 2,5 milijardi ljudi nema osnovne sanitarne uvjete, te živi u područjima bez kanalizacijskih sustava. Do 2025. godine 3.5 milijardi ljudi osjećat će nestašicu pitke vode.



Hrvatska ima tu sreću pa se nalazi na geografskom području bogatom nadzemnim i podzemnim vodama. Kako kvaliteta te vode ovisi o nama, morali bi biti svjesni svoga negativnog utjecaja i nastojati ga smanjiti što je više moguće.


Splitski hidrolog dr. Ognjen Bonacci rekao je da godišnja količina slatke vode u Hrvatskoj po stanovniku iznosi nešto manje od šest tisuća kubičnih metara. Od ukupne godišnje potrošnje vode u Hrvatskoj, oko 45 posto se troši u vodoopskrbi, od čega se gubi skoro polovica, podaci su vodoprivrednih vlasti. Vodeni tokovi i podzemne vode su uz to i dalje izloženi velikim onečišćivačima. Najveći problem očuvanja slatke vode u Hrvatskoj su nerazvijena i stara mreža odvodnje te nedovoljno pročistača za vodu, službeni su podaci.


Stručnjaci upozoravaju i na onečišćenost hrvatskih rijeka i nacionalnih parkova, poglavito Plitvičkih jezera zbog loše kanalizacije. Posla ima i previše i stoga je upravo zaštita voda definirana kao jedna od glavnih zadaća državne gospodarske politike.

Unatoč bogatim prirodnim izvorima, svojom nebrigom mi ih kontinuirano uništavamo, a najbolje u prilog tome govori izjava od Dr. Viktora Simončića, jedanog od vodećih europskih stručnjaka za zaštitu okoliša:

" Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi".

(Izvor: Statistički ljetopis RH za 2002.godinu, prema INA, 16-2001)

subota, 21. lipnja 2008.

VAŽNOST VODE U ORGANIZMU

Voda regulira sve važnije procese u našem tijelu: disanje, probavu, stolicu, temperaturu tijela, metabolizam...

Voda obnaša funkcije otapanja i prijenosa hranjivih tvari do stanica, ali i izbacivanja neusvojenih tvari i različitih toksina iz našeg tijela.

Tijekom godine popijemo više od 1000 litara vode, a dnevno kroz naše bubrege protiječe oko 180 litara. Svakoga dana izlučimo oko 4,5 litre vode. Ako udio vode u našem organizmu padne za 2% osjećamo umor, a izgubimo li samo 20% vode gubimo svijest, a ubrzo zatim i umiremo. Zrak koji udišemo mora biti potpuno prožet vodom prije ulaska u pluća – prema tome, ni disati ne možemo bez vode.

Vrlo je važno piti dovoljne količine vode dnevno, od 2 do 2,5 litre. Količina vode koju morate konzumirati ovisi o nekoliko stvari: veličini vašeg tijela, vašoj fizičkoj aktivnosti, pa čak i klimi - budući da se vaše tijelo nastoji zagrijati ili ohladiti.

Vodu pijemo radi zdravlja, i u njoj ne smijemo tražiti ništa osim vode –H2O – dva atoma vodika i jedan atom kisika vezani u molekulu vode. Sve ono ostalo što izlazi iz naše slavine, a nije H2O, najvećim je dijelom nečistoća.

Voda je također:
  • sastavni dio većine stanica u našem tijelu
  • najveći dio naših krvnih i limfnih sustava te ujedno prenosi hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne tvari
  • pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari
  • pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji pomažu u kontroliranju krvnog tlaka
  • ovlažuje oči, usta i nazalne putove
  • osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće
  • apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi
  • pomaže u podmazivanju zglobova i dio je naše krvi, znoja, suza i sline

utorak, 17. lipnja 2008.

Općenito o vodi


U prirodi voda stalno kruži. Djelovanjem Sunca voda neprekidno isparava s golemih morskih površina. Nastalu vodenu paru vjetrovi odnose na kopno gdje u obliku oborina (kiša, snijeg, tuča, rosa, magla) pada na Zemlju.

Trećina te oborinske vode prodire dublje u Zemlju i akumulira se kao podzemna voda koja kao izvorska i bunarska ponovo izlazi na površinu. Trećina oborinske vode ponovo ispari, a trećina se potocima i rijekama vraća u more.

Na taj način se kruženje vode u prirodi ponavlja tijekom godine 42 puta. U kružni tok uključuju se biljke, životinje i ljudi koji koriste vodu.

Već milijunima godina na Zemlji postoji ista količina vode koja se ne smanjuje, ali i ne povećava. Njena kvaliteta ovisi o našem ponašanju prema njoj.


Voda je najrasprostranjenija tvar u prirodi. Oko 3/4 zemljine površine prekriveno je vodom. Od sve vode na Zemlji, oko 97,5 posto je slano, a od preostalih 2,5 posto slatke vode oko 70 posto je zamrznuto u polarnim ledenim kapama.


Zbog velike sposobnosti otapanja, prirodna voda nije nikada potpuno čista. U manjim ili većim koncentracijama ona sadrži otopljene različite mineralne tvari, organske spojeve i plinove. Da bi se dobila voda određene kakvoće prirodne vode valja prije uporabe obraditi na odgovarajući način.


Slatke vode (podzemne, bunarske i površinske) koriste se kao vode za piće koje moraju biti određene kakvoće i moraju imati određena fizikalna, kemijska i mikrobiološka svojstva. Voda mora biti bistra, ugodna okusa, bezbojna, bez mirisa i određene temperature. Poželjno je da sadrži otopljene soli (natrijeva klorida, natrijeva hidrogen karbonata) i plinove (ugljik dioksid i kisik) koji vodi daju okus. Voda mora imati pH između 6.5 i 8.5. Ne smije sadržavati soli mangana (koji joj daju gorak okus) ni soli željeza (koje pogoduju razmnožavanju određenih vrsta algi). Voda za piće ne smije sadržavati nitratne ione (NO3- ), nitritne ione (NO2- ) ni amonijak (NH3) iznad dozvoljenih koncentracija (koji u vodu dospijevaju razgradnjom organskih tvari ili kao posljedica uporabe gnojiva ), patogene mikroorganizme, kao ni mikroorganizme fekalnog zagađenja.

subota, 14. lipnja 2008.

Iz kojih izvora možemo dobiti vodu i koliko vode trebamo?

Bragg piše da ljudsko tijelo "gubi oko 3,3 litre vode dnevno znojenjem, disanjem, mokrenjem i pražnjenjem crijeva." Dr. Walker piše da bi osoba trebala izbaciti oko 3,8 litara tekućine dnevno u tim funkcijama. Očito, ako izbacujemo 3,3-3,8 l vode dnevno, moramo nadomjestiti tu vodu kako bismo izbjegli dehidraciju i zadržali naše tjelesne tekućine u ravnoteži. Zbog navedenog, dr. Walker preporučuje piti najmanje pola do jedne litre pročišćene vode dnevno, “plus što je moguće više svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća”, te jesti hranu većinom sastavljenu od sirovog voća i povrća.

"U njihovom prirodnom sirovom stanju, povrće i voće, orašasti plodovi i sjemenke za čovjeka, žitarice i sijeno za životinje, sastavljeni su od 60-95% od vode. To je čista voda. Dr. Walker objašnjava "Prerađene žitarice sadrže samo 7-13% vode. Prosječno, voda sadržana u kruhu iznosi samo 35-40%... Većina dehidriranih ljudi su oni koji žive na masivnoj kvantiteti prerađenih žitarica, kruha i mesa pijući vrlo malo vode osim, možda, u kavi, čaju ili bezalkoholnim pićima". Hrana u svom prirodnom stanju (svježa) sadrži visoki postotak čiste, prirodne vode, jer uzima oko 57 l vode za rast vegetacije od oko 30 grama.

Za razliku od anorganskih minerala u vodi, organski minerali u sirovom voću i povrću mogu biti iskorišteni kao tjelesna hrana. Dr. Walker naglašava brz način snabdjevanja naših stanica hranom koju trebaju - svježe iscijeđenim sokom od sirovog voća i povrća.

srijeda, 11. lipnja 2008.

Što je s drugim napitcima?

Ako vam sve to čini vodu iz slavine nemilom, nemojte misliti da su bezalkoholna pića bilo što bolja. U knjizi "Voda može potkopati vaše zdravlje" Dr. Walker je uključio poglavlje od 12 stranica detaljima o rizičnoj listi zaslađivača, boja, umjetnih aroma, kemikalija korištenih za "stvaranje mjehurića" i sličnih koji sačinjavaju kolu i druge umjetne napitke popularne jednako kod odraslih kao i kod djece. On upozorava da su te kemikalije mnogo opasnije od anorganskih minerala u vodi iz slavine.

Npr.:
Pojedine boje anilina obično su navedene kao sastavni dio „umjetnog bojanja“ uključujući Amaranth (crveno), Bordeaux (smeđe), Orange (narančasto) i Ponceau (grimizno). Dr. Walker piše da su te boje izvedene iz spajanja nitrogena i benzena, a benzen se dobiva iz destilata ugljena. „Benzen se koristi kao motorno gorivo, kao otapalo za smolu i gumu, pa i kao sastavni dio obojenih napitaka. Kao kemijski sastojak te su boje štetne, jer povrijeđuju živčani sustav i cerebrospinalnu tekućinu“.

Karamela, sastavni dio u bezalkoholnim pićima, dobivena je kombinacijom šećera, melase ili glukoze s amonijakom i grijanjem na više od 176 stupnjeva. Dr. Walker navodi "Korištenje karamele utječe na izbacivanje krvi iz ravnoteže, što uzrokuje srčane probleme koji su intenzivirani kod nazočnosti amonijaka. Kad se koristi u pretjeranoj količini može prouzročiti mentalnu ili druge tegobe osobito kod djece."

"Šećer" piše on, "je jedan od najštetnijih sastojaka koji se koristi u proizvodnji bezalkoholnih pića... Šećer uzrokuje iritaciju i slabljenje membrane sluznice u tijelu, a iz zubi, kosti i krvi krade veliki postotak njihovih minerala. Upalne bolesti dišnih i probavnih organa rezultirane su korištenjem bijelog i smeđeg šećera." Druge bolesti uzrokovane ili pogoršane korištenjem šećera uključuju upalu slijepog crijeva, diabetes, rak i dječju paralizu, bolne ukočenosti uzrokovane upalom sive tvari u leđnoj moždini.

Dr. Walker sažima svoje argumente protiv tih umjetnih, kemijski opterećenih napitaka pitanjem "Da je na naljepnici naznačeno - OTROV - da li biste to kupili?" Opisuje definiciju otrova kao: "Svaki posrednik koji, uveden u organizam može kemijski proizvesti štetne ili smrtonosne učinke; onaj koji boji ili uništava čistoću; vrši otrovno djelovanje; kvari.

Ustanovili smo da tijelo mora imati vodu za funkcioniranje. No kad analiziramo sastojke i učinke od tri najčešća pića - vode iz slavine, bezalkoholnih pića i alkohola - to je dovoljno da ubije našu žeđ.

nedjelja, 8. lipnja 2008.

Riječ, dvije o "nesigurnim" kemikalijama

Do sada smo samo diskutirali o anorganskom kalciju, kloru i natrijevom fluoridu. To su tri od općenito, najčešćih nečistoća u vodi za piće, koje jedan prosječan građanin "smije" konzumirati svaki dan, osim ako se on ili ona ne potrude koristiti pročišćenu vodu. Ne bi trebalo biti utješno saznanje da većina zdravstvenih djelatnika smatra ta tri kontaminanta "sigurnim" iako ima još mnogo drugih zagađivača koji su rizičniji, ali su manje zastupljeni u vodovodima.

Ravnajući se prema navodima iz Braggsove knjige, ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.

U izdanju od 2. lipnja The New York Times izvještava "Više od jedan od pet Amerikanaca nesvjesno, iz neznanja pije vodu iz slavine zagađenu fekalijama, radijacijom i drugimkontaminacijama... Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi..."

Izdanje U.S. News & World Report iznosi sljedeće statistike:
Usprkos prihvaćanju Zakona o pitkoj vodi iz 1974. jedan od šest Amerikanaca (40 milijuna ljudi) nastavlja piti vodu koja sadrži povišenu razinu olova, teških metala koji mogu naškoditi kvocijentu inteligencije i koncentraciji kod djece. Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.

U rano ljeto polovica vodenih puteva u američkom žitnom pojasu protkana je s nezdravim količinama pesticida.

U četvrtini svih privatnih bunara u Iowi, Kansasu, Minnesoti, Nebraski i Južnoj Dakoti pronađeno je da su kontaminirani pretjeranim razinama nitrata koji su bili označeni kao kancerogeni kod životinja. Magazin označava trenutno istraživanje učinaka nitrata kod ljudi kao "uznemirujuće i nepotpuno" pa su rekli, "znanstvenici su uvjereni, u svakom slučaju, da nitrati u velikim dozama mogu značiti opasnost za bebe... 1986.g. jedno je dojenče u Južnoj Dakoti umrlo nakon hranjenja, po receptu, vodom iz privatnog bunara koji je imao previsoku razinu nitrata".

EPA procjenjuje da, više od 17 milijuna Amerikanaca može biti ugroženo povećanom razinom radona (emanacija radija), radioaktivnog plina koji prodire u izvornu vodu u najvećim razinama u New Jerseyu, New Englandu i zapadnoj Mountaini. Prethodna studija je pronašla da voda za piće s radonom može podvostručiti rizik od raka mekog tkiva.

Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste filtre i dezificijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor, a neki su dovoljno maleni da prođu kroz filtar. Klorirana i filtrirana voda u američkom gradiću Carrolltonu, 1987. g. bila je zaražena je parazitima otpornim na klor što je dovelo do oboljenja 13.000 stanovnika.Istraživači iz Montreala pronašli su trećinu svih gastrointestinalnih (želučano crijevnih) bolesti uzrokovanih vodom za piće.

Iako 70% Amerikanaca pije kloriranu vodu "njezina je sigurnost na duži period nepouzdana" navodi studija Nacionalnog instituta za rak čija su istraživanja pronašla da "klorirana voda za piće može podvostručiti rizik od raka mokraćnog mjehura, koji napada oko 40.000 ljudi godišnje". Znanstvenici su također otkrili da klor utječe na organske minerale u vodi, tako se npr. raspadom lišća proizvode stotine kemijskih nusproizvoda, uključujući kloroform.

Studija iz 1987. godine, rađena na uzorku od tisuću odlagališta opasanog otpada, otkrila je da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode. Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice. Kongresna istraživanja su pronašla da oko 10% nacionalnih podzemnih spremnika za gorivo (od ukupno 1.4 milijuna) propušta.

U.S. News & World Report nadalje upozorava "Ustanoviti rizik po zdravlje od pojedinih kemikalija je teško, a procjeniti učinke kombiniranja dvije ili više kemikalije je čak i teže. Pri reguliranju propisa o vodi za piće službenici su pazili na rizik od svakog pojedinog kontaminanta. No zapravo, istraživanje pokazuje da su neke kemikalije puno opasnije po život kad se zajedno pomješaju..."

ponedjeljak, 2. lipnja 2008.

Kako se voda prenosi kroz tijelo?

Tekućine se prenose procesom osmoze, gdje god su potrebne u tijelu, kroz mikroskopske kapilarne žilice stijenki krvnih žila. "Osmoza je" objašnjava dr. Walker "prolaz za tekućine, zgusnute otopine i pare kroz polupropusne membrane ili kožu". Upozorava da pri konzumiranju veće količine vode koja sadrži anorganske minerale "osmotski pritisak kroz vezivno tkivo vidljivo slabi, uzrokujući zakrčenje funkcija i aktivnosti u području gdje se javlja. Smetnja osmotskom pritisku može biti uzrokovana mineralima iz vode ili pretjeranom potrošnjom soli, škrobne i zašećerene hrane".

Ta važna funkcija prijenosa tekućina kroz tijelo rukovođena je endokrinom žlijezdom, žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem. Dr. Walker skreće pozornost na hipotalamus - malu žlijezdu u blizini moždanog centra kao "cara među žlijezdama endokrinog sustava." Hipotalamus kontrolira protok vode, drži tjelesne tekućine u ravnoteži, te odlučuje kad se trebamo ponovo opskrbiti vodom ili kad ju trebamo eliminirati. Kad neki organ, membrane sluznica ili stanice u tijelu trebaju vodu, to je djelo hipotalamusa koji šalje poruku "Žedan sam." Hipotalamus također djeluje kao tjelesnitermostat, tako kad nam je vruće, živčani impulsi pošalju podražaj na otvaranje pora kože što omogućuje znojenje, kako bi se navlažilo i rashladilo tijelo te mu postalo ugodnije. Za hladnog vremena ti živčani impulsi preko hipotalamusa djeluju na zatvaranje nekih od tih pora, podižu toplinski faktor u krvnoj cirkulaciji koji dozvoljava tijelu da generira i zadrži svoju temperaturu.

Govoreći o živčanim impulsima Dr. Walker dodaje da ti živci sadrže neprekidan protok cerebrospinalne tekućine, koja je 92% voda. Tako možete vidjeti djelotvornost cijelokupnog živčanog sustava i sustava žlijezda koje ovise o kvaliteti vode koju konzumiramo. Ustvari, Dr. Walker piše "Premalo se govori o milijunima ljudi koji trpe neizrecivu patnju ili doživljavaju preuranjenu smrt zbog začepljenja vena i arterija, bez da njihova smrt bude dijagnosticirana kao rezultat akumuliranja prekomjernih doza anorganskog kalcija za vrijeme života " iz vode za piće.

Klor i fluor - otrovi označeni kao "sigurne" kemikalije

Dvije kemikalije koje se, uobičajeno, dodaju u vodovode su klor i natrijev fluorid. Dr. Walker upozorava da je otrovan klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima. Bragg primjećuje, ako je klor u vodi za piće "dostatan za proizvodnju odvratnog mirisa i dovoljno ga ima da može ući u crijevni trakt, može uništiti korisne bakterije, te nas užasno uskratiti za važne vitamine koje one čine za nas“.

U svojoj knjizi "Šokantna istina o vodi" Bragg navodi da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta. Knjiga citira Dr. Herberta Schwartza kao dokaz, "Klor je tako opasan da bi trebao biti zabranjen".

Braggova knjiga naziva fluor "jednim od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek". Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće od 1.2 čestice na milijun. Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid. Navodeći dokumente Petera Graya "Gorka istina o fluoridaciji", Bragg kaže da se porijeklo dodavanja natrijevog fluorida u vodovode javlja 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da pronađu upotrebljivost za veliku količinu natrijevog fluorida - otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija. Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid spriječava kvarenje zuba. Bragg navodi da svaka inteligentnija osoba zna kako je kvarenje zubi uzrokovano "siromašnom prehranom, posebno korištenjem rafiniranog bijelog šećera" prije negoli nedostatkom fluora u vodi kojom se opskrbljujete.